Kako voditi sebe i druge

Kako voditi sebe i druge – razgovor s autoricom knjige o emocionalnoj inteligenciji u poslu, uz aktualnosti o velikom Perici i recenzentima Virovitičanke u Zagrebu

Ljudi su jedan od najvažnijih resursa svake kompanije, pogotovo u razdoblju kontinuiranih promjena i sve većih izazova. Zbog toga se uspješno vođenje danas prepoznaje po postignutim rezultatima i zadovoljstvu tima, tumači Mirta Fraisman Čobanov u svojoj knjizi „Kako voditi sebe i druge“. U knjizi namijenjenoj srednjem i visokom menadžmentu, ali i poduzetnicima i ambicioznim studentima, Mirta Fraisman Čobanov opisuje svoj program za razvoj emocionalne inteligencije menadžera. Program se naziva New Code Leadership, a obuhvaća četiri osnove emocionalne inteligencije – razvoj samosvijesti, upravljanje sobom, razvoj svijesti o drugima te menadžerske vještine i upravljanje grupama i timovima.

Mirta Fraisman Čobanov završila je studij ekonomije u Zagrebu, a usavršavala se u Velikoj Britaniji, SAD-u i Njemačkoj. Vodi Partus Akademiju i bavi se edukacijom menadžera, a njezinim je programom razvoja emocionalne inteligencije dosad obuhvaćeno više stotina menadžera. Knjigu „Kako voditi sebe i druge“ recenzirao je prof. dr. Velimir Srića, a preporučuju je menadžerica Ana Fostač Krilčić, poslovna savjetnica Mirela Španjol te psihologinja Ljubica Uvodić Vranić.
S Mirtom Fraisman Čobanov razgovaramo o empatiji i emocionalnoj inteligenciji u poslu, o samosvijesti i osobnom razvoju menadžera te o razlozima objavljivanja knjige „Kako voditi sebe i druge“ i prijevodu na engleski.

U svojoj knjizi „Kako voditi sebe i druge“ predstavili ste metodologiju New Code Leadership, koju ste razvijali kroz edukacije menadžera od 2012. do 2020. godine. Zašto ste nakon dugogodišnjeg bavljenja edukacijom odlučili napisati knjigu
Dugo vremena sam željela na jednom mjestu obuhvatiti sva znanja i iskustva koje sam godinama stjecala kroz rad u ulozi psihoterapeuta i coacha, međutim, zbog velikog opsega posla, nikako nisam uspjela pronaći vrijeme za ostvarenje tog cilja. Moja namjera je bila na jednom mjestu sistematizirati sve tehnike koje koristim u svome radu, a znanja koja posjedujem učiniti dostupnim širem krugu ljudi. Posljednje dvije godine počela sam intenzivnije raditi na tome, a uz malo usporeniji radni tempo koji je došao s lockdownom i koronom pojavila se prilika za dovršenje rada na knjizi.

Svijest o sebi temeljni je pojam na kojem počiva dobro vođenje i Vaša metodologija. U knjizi navodite kako nisku samosvijest imaju i osobe s preniskim mišljenjem o sebi, ali i osobe koje same sebe precjenjuju. Kako možemo ojačati svoju samosvijest i koji nam alati u tome mogu pomoći?
Ljudi često miješaju samosvijest sa samopouzdanjem te onda znaju reći kako osoba koja za sebe smatra da je dobra u nečemu, a za što postoje objektivni pokazatelji da ipak nije, ima visoku razinu samosvijesti. Istina je zapravo kako navedena osoba ima visoko samopouzdanje, ali je njena razina samosvijesti niska, jednako kao i kod osobe koja je dobra u obavljanju određenih poslova ali nije svjesna svojih kvaliteta. Razvoj samosvijesti je prvi od četiri koraka razvoja naše emocionalne inteligencije. Imati razvijenu svijest o sebi znači vidjeti sebe onako kako vas opisuju ljudi koji vas dobro poznaju i koji imaju kvalitetnu mogućnost procjene. Samosvijest pretpostavlja svijest o vlastitim snagama i slabostima, kao i kreiranje jasne vizije života kakvog želite živjeti. Kako bismo je jačali, trebamo preispitati i osvijestiti naše snage i slabosti, odrediti našu osobnu viziju i misiju, upitati se koje vrijednosti živimo te znamo li koje su stvari pod našim utjecajem i preuzimamo li za njih odgovornost.

Empatija i emocionalna inteligencija dva su pojma koja se rijetko povezuju s biznisom, a u svojoj knjizi ih afirmirate. Koliko se kod nas zna o prednostima djelovanju empatije i emocionalne inteligencije na poslovne rezultate? Kako to da emocionalno inteligentno vođenje kod nas nije popularnije, s obzirom na njegovo djelovanje na produktivnost?
Postojanje empatije i razvijanje emocionalne inteligencije osigurava dobru podlogu za pravilno vođenje ljudi. Uvijek navodim kako je za početak potrebno znati voditi sebe kako bismo onda mogli uspješno voditi i druge. Istraživanja pokazuju kako su ljudi koji se vode ovim načelom uspješniji u vođenju jer prilikom donošenja odluka više uzimaju u obzir kako se drugi osjećaju i kako razmišljaju, što u konačnici dovodi do većeg zadovoljstva i produktivnosti za sve uključene. Vjerujem kako kompanije toga postaju svjesne i sve više prepoznaju emocionalnu inteligenciju kao važnu u kariku u vođenju ljudi.

Prof. dr. Velimir Srića u recenziji je Vaše knjige naglasio kako u svom konzultantskom i publicističkom radu s menadžerima također zalaže za neka od poboljšanja koje opisali u svojoj knjizi. U kojim se pristupima slažete s prof. dr. Velimirom Srićom?
Za većinu stvari iz područja liderstva dijelim mišljenje s prof. dr. Velimirom Srićom, a posebno bih istaknula važnost temeljnih ljudskih vrijednosti jer one pokreću ponašanje koje nas dovodi do željenih ishoda i ciljeva te stoga imaju prvenstvo nad vještinama. Želimo li biti uspješni vođe, rad na sebi je polazišna točka našeg napretka.

Vašu knjigu preporučuju ekonomisti i psiholozi, a među njima je i menadžerica Ana Fostač-Krilčić, prokuristica i voditeljica Odjela ljudskih resursa u dm-Drogerie Markt. Je li Vaša knjiga namijenjena ženama ili muškarcima na vodećim pozicijama? Tko je skloniji primjenjivati emocionalno inteligentno vođenje u poslu – žene ili muškarci?
Ne bih ovdje radila spolnu podjelu. Knjigu sam namijenila svim voditeljima željnim napretka, bez obzira na koje područje života je njihovo vodstvo usmjereno, bili oni muškarci ili žene. Ipak, iskustvo pokazuje kako na radionicama i treninzima otvorenog tipa (na koje se sudionici samostalno prijavljuju), sudjeluje više žena. Možda muškarcima odgovara drugačiji, individualniji način stjecanja znanja. Teško je reći što stoji iza toga, ali činjenica jest kako knjigu kupuju jednako muškarci, kao i žene.

Educirali ste se u SAD-u Velikoj Britaniji i u Njemačkoj, a Vaša knjiga upravo u prijevodu na engleski jezik. Kako ćete je plasirati na širokom tržištu engleskog jezika? Dočekuje li Vašu knjigu na tom tržištu velika konkurencija drugih autora i knjiga za osobni razvoj menadžera?
Knjigu prevodimo na engleski jezik kako bi je učinili dostupnom još širem krugu ljudi. Konkurencija uvijek postoji i dobrodošla je ali sam mišljenja kako uvijek ima mjesta za kvalitetu. Vrijednost ove knjige leži u jedinstvenosti njene materije i metodologije. Iako sam zaista pročitala velik broj knjiga, nisam do sada pronašla knjigu koja na jednom mjestu daje sistematizirane tehnike i alate za razvoj sva četiri segmenta emocionalne inteligencije kroz konkretne primjere iz prakse, tehnike i alate, a koja je prvenstveno namijenjena voditeljima. Moja želja je bila popuniti tu prazninu na tržištu i učiniti emocionalno inteligentno vođenje dostupno svima.
Vjerujem kako je prva knjiga koja na jednom mjestu obuhvaća razvoj emocionalne inteligencije kroz sva četiri njena segmenta, uz konkretne primjere i vježbe koje je moguće, a to je zbir jasnih tehnika i jednostavnih alata za razvoj emocionalne inteligencije.

O NJIMA SE GOVORI

Renato Baretić jedan je od scenarista tv-serije „Dnevnik velikog Perice“, koja svakom epizodom stječe sve više gledatelja i sve više pohvala. A u četvrtoj epizodi te serije neočekivano se pojavila baš Virovitica! Na pjevačkom natjecanju „Mikrofon je vaš“, kada mlada kandidatkinja koja nije osvojila prvo mjesto brizne u plač, menadžer joj gurne novčanicu u ruku i kaže – „Evo ti, idi kući u Viroviticu!“ Renato Baretić još nikada nije bio u Virovitici, pa se možda može planirati barem zoom-razgovor u klubu čitatelja, budući da se najavljuje njegov novi roman pod radnim naslovom „Deseti povjerenik“. U međuvremenu, prisjetimo se da je u preporuci knjige „Virovitičanka u Zagrebu“ 2007. godine Baretić napisao da je provincija – u glavama.
I kad smo kod „Virovitičanke u Zagrebu“ zavirimo što rade i ostala dva recenzenta.
Miljenko Jergović tada je zapazio da je „Virovitičanka…“ knjiga „o zavičaju i drugim sitnicama“, a zatim jednom posjetio Viroviticu, što nije razlog da ga se opet ne pozove u povodu njegova novog romana pod naslovom „Vjetrogonja Babukić i njegovo doba“. Jergovićev Glavni lik pobjegao je iz Zagreba kada je počeo rat i putuje svijetom trideset godina. U predstavljanju knjige izdavač tvrdi da su pustolovine vjetrogonje Babukića „prispodobive samo Švejkovima i Don Quijoteovima“, a pohvale romanu stižu i s drugih strana. Igor Mandić istaknuo je „rječničko bogatstvo ovog pripovjedača, kakav se nakon M. Krleže napokon pojavio“ i dodao da je njegov „sadržajni nadjev fenomenalan“.
Vladimir Kolesarić, profesor psihologije u mirovini, koji je redovito posjećivao Viroviticu na Rokovo i u Danima psihologije, ograničio je izlaske zbog korone. Ako zbog epidemiološke situacije ne bude mogao prisustvovati promociji knjige „Kronika zavičajnog društva Virovitičana u Zagrebu“, profesor Kolesarić poslat će pozdravno pismo. Zavičajno društvo inače dogovara program do kraja 2021. godine, a najavljuje još organizacijskih novosti i inspirativnu suradnju s još nekim virovitičkim udrugama u kulturi.