Povijest knjižnice

Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica nasljednica je bogate knjižnične i čitaoničke tradicije koja započinje sredinom 19. stoljeća. O davnim začetcima virovitičkoga knjižničarstva svjedoči veliki hrvatski pisac Ksaver Šandor Gjalski, pravim imenom Ljubomir Babić, koji je na dužnosti kraljevskog podžupanijskog perovođe u Virovitici 1882. godine «sa izvorom sravnio i točnost pronašao» te vlastoručnim potpisom ovjerio prijepis Statuta Dobrotvornog društva, izvorno pisanog 12. travnja 1858. godine njemačkim jezikom. U središnjem dijelu tog Statuta pod naslovom «Bibliotheke» regulirana je knjižnična djelatnost u okviru Dobrotvornog društva koje je osnovano 1841. godine, dakle u doba Hrvatskog narodnog i književnog preporoda (ilirizma) Taj nas trag upućuje na moguće postojanje narodne (ilirske) čitaonice u Virovitici.


Postojanje dviju knjižnica zabilježeno je 1861. godine u predstavci Hrvatskom saboru kojom trgovište Virovitica traži povlastice slobodnoga kraljevskoga grada. Nedostaju međutim stvarni podatci o navedenim knjižnicama, (vjerojatno i čitaonicama). Znamo da je u to doba djelovao Veroeczer Casino. Pečati s tim nazivom nađeni su na njemačkim  knjigama koje su sačuvane u virovitičkoj Gradskoj knjižnici i čitaonici. Narodna čitaonica u Virovitici spominje se 1866. godine u prigodi obilježavanja  tristogodišnjice junačke pogibije Nikole Šubića Zrinskog.


U dosadašnjim prikazima povijesti čitaonica i knjižnica u Virovitici pisalo se ponajviše o Kasinu, čitaoničkom društvu koje je osnovano 1874. godine i neprekidno je i plodotvorno djelovalo pola stoljeća (do 1925. godine). Glavna (osnivačka) skupština Društva Kasino održana je 25. listopada 1874., a Pravila Kasina u Virovitici odobrio je Odjel za unutarnje poslove Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu, 29. kolovoza 1875. Kasino je promicao društveni, prosvjetni, kulturni i zabavni život. Nakon polustoljetnog djelovanja, 9. siječnja 1921. zabilježena je promjena imena: Kasino postaje Građanska čitaonica. S tim u svezi valja napomenuti da je uz Kasino već posljednjih desetljeća 19. stoljeća djelovalo Društvo Čitaonica u Virovitici (od 30. listopada 1881.) Znakovit je naziv čitaonica umjesto kasino. Taj hrvatski naziv jače je istaknut u Pravilima Hrvatske pučke čitaonice 1904. godine, a pet godina kasnije (1909.) potvrđena su Pravila Hrvatske čitaonice. Značajne su te promjene jer pokazuju nacionalno i socijalno prestrojavanje. Promjene su osobito istaknute u prvoj polovici 20. stoljeća kad se zaoštravaju socijalne i nacionalne suprotnosti. U takvim okolnostima osnovana je 1929. godine Radnička čitaonica i biblioteka. Iste godine, koja je obilježena šestojanuarskom diktaturom u Kraljevini Jugoslaviji, osnovana je Knjižnica Hrvatskoga doma u Virovitici. Ta je knjižnica djelovala i u vrijeme NDH.





Poslije drugog svjetskog rata, nakon devastacije knjižničnih fondova, poglavito onih knjiga i drugih publikacija koje su imale izrazito nacionalno obilježje, od preostale knjižne građe prijašnjih knjižnica i čitaonica nastala je Narodna knjižnica koja pedesetih godina dobiva naziv Gradska knjižnica, a kako u okviru knjižnice tradicionalno postoji i čitaonica to se očituje u nazivu Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica. No sedamdesetih godina, u doba jugounitarističkog ujednačavanja, službeni je naziv bio Gradska biblioteka i čitaonica. Osamdesetih godina Biblioteka je integrirana u Centar kulture Virovitica, a ponovo je osamostaljena 1990. godine u vrijeme uspostavljanja hrvatske demokratske državne vlasti. Virovitičani su biblioteku uobičajeno nazivali knjižnicom, dakako, i čitaonicom, a virovitičke su knjižnice i čitaonice bile smještene uvijek u središnjem gradskom prostoru na trgovima i ulicama oko Dvorca Pejačević pa i u samom Dvorcu. Početkom 2007. godine Knjižnica je preseljena u  novi prostor na Trgu bana Jelačića.