Povijest knjižnice

Gradska knjižnica i citaonica Virovitica nasljednica je bogate knjižnicne i citaonicke tradicije koja zapocinje sredinom 19. stoljeca. O davnim zacetcima virovitickoga knjižnicarstva svjedoci veliki hrvatski pisac Ksaver Šandor Gjalski, pravim imenom Ljubomir Babic, koji je na dužnosti kraljevskog podžupanijskog perovode u Virovitici 1882. godine «sa izvorom sravnio i tocnost pronašao» te vlastorucnim potpisom ovjerio prijepis Statuta Dobrotvornog društva, izvorno pisanog 12. travnja 1858. godine njemackim jezikom. U središnjem dijelu tog Statuta pod naslovom «Bibliotheke» regulirana je knjižnicna djelatnost u okviru Dobrotvornog društva koje je osnovano 1841. godine, dakle u doba Hrvatskog narodnog i književnog preporoda (ilirizma) Taj nas trag upucuje na moguce postojanje narodne (ilirske) citaonice u Virovitici.


Postojanje dviju knjižnica zabilježeno je 1861. godine u predstavci Hrvatskom saboru kojom trgovište Virovitica traži povlastice slobodnoga kraljevskoga grada. Nedostaju medutim stvarni podatci o navedenim knjižnicama, (vjerojatno i citaonicama). Znamo da je u to doba djelovao Veroeczer Casino. Pecati s tim nazivom nadeni su na njemackim  knjigama koje su sacuvane u virovitickoj Gradskoj knjižnici i citaonici. Narodna citaonica u Virovitici spominje se 1866. godine u prigodi obilježavanja  tristogodišnjice junacke pogibije Nikole Šubica Zrinskog.


U dosadašnjim prikazima povijesti citaonica i knjižnica u Virovitici pisalo se ponajviše o Kasinu, citaonickom društvu koje je osnovano 1874. godine i neprekidno je i plodotvorno djelovalo pola stoljeca (do 1925. godine). Glavna (osnivacka) skupština Društva Kasino održana je 25. listopada 1874., a Pravila Kasina u Virovitici odobrio je Odjel za unutarnje poslove Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu, 29. kolovoza 1875. Kasino je promicao društveni, prosvjetni, kulturni i zabavni život. Nakon polustoljetnog djelovanja, 9. sijecnja 1921. zabilježena je promjena imena: Kasino postaje Gradanska citaonica. S tim u svezi valja napomenuti da je uz Kasino vec posljednjih desetljeca 19. stoljeca djelovalo Društvo Citaonica u Virovitici (od 30. listopada 1881.) Znakovit je naziv citaonica umjesto kasino. Taj hrvatski naziv jace je istaknut u Pravilima Hrvatske pucke citaonice 1904. godine, a pet godina kasnije (1909.) potvrdena su Pravila Hrvatske citaonice. Znacajne su te promjene jer pokazuju nacionalno i socijalno prestrojavanje. Promjene su osobito istaknute u prvoj polovici 20. stoljeca kad se zaoštravaju socijalne i nacionalne suprotnosti. U takvim okolnostima osnovana je 1929. godine Radnicka citaonica i biblioteka. Iste godine, koja je obilježena šestojanuarskom diktaturom u Kraljevini Jugoslaviji, osnovana je Knjižnica Hrvatskoga doma u Virovitici. Ta je knjižnica djelovala i u vrijeme NDH.





Poslije drugog svjetskog rata, nakon devastacije knjižnicnih fondova, poglavito onih knjiga i drugih publikacija koje su imale izrazito nacionalno obilježje, od preostale knjižne grade prijašnjih knjižnica i citaonica nastala je Narodna knjižnica koja pedesetih godina dobiva naziv Gradska knjižnica, a kako u okviru knjižnice tradicionalno postoji i citaonica to se ocituje u nazivu Gradska knjižnica i citaonica Virovitica. No sedamdesetih godina, u doba jugounitaristickog ujednacavanja, službeni je naziv bio Gradska biblioteka i citaonica. Osamdesetih godina Biblioteka je integrirana u Centar kulture Virovitica, a ponovo je osamostaljena 1990. godine u vrijeme uspostavljanja hrvatske demokratske državne vlasti. Viroviticani su biblioteku uobicajeno nazivali knjižnicom, dakako, i citaonicom, a viroviticke su knjižnice i citaonice bile smještene uvijek u središnjem gradskom prostoru na trgovima i ulicama oko Dvorca Pejacevic pa i u samom Dvorcu. Pocetkom 2007. godine Knjižnica je preseljena u  novi prostor na Trgu bana Jelacica.