Marina Abramović zasigurno je danas jedna od najpoznatijih svjetskih umjetnica, a i 2014. magazin Time uvrstio ju je u sto najvažnijih i najutjecajnijih ljudi svijeta. Njezina autobiografija Prolazim kroz zidove je prije svega šokantna, ali i dirljiva i duhovita, uostalom kao i njena umjetnost. Jedinstvena umjetnička karijera predočena je bez zadrške, u pravcu istraživanja ljudske svijesti putem pomicanja granica umjetnosti.
U svojim performansima ležala je s kosturom, bičevala se, zabijala nož u vlastite prste, urezivala si pentagram na trbuhu te putem vlastitog tijela nadilazila granice boli, iscrpljenosti, straha i opasnosti. “Iskusila sam apsolutnu slobodu – osjećala sam da je moje tijelo beskrajno, neograničeno; da je bol nevažna, da je sve nevažno – i bila sam opijena njome.”
Potraga za stalnim duhovnim i emocionalnim preobražajem uključivala je i pješačenje 2500 km po Kineskom zidu, zajednički život s Aboridžinima u pustinji Australije, susrete s šamanima, ayurvedskim iscjeliteljima, budističkim monasima i samim Dalaj Lamom.
Umjetnik je prisutan – performans u trajanju od 736 sati izveden u MoMi (The Museum of Modern Art, New York) lansirao ju je u orbitu umjetnosti istog. Posjetitelji su satima stajali u redovima, ona je sjedila i gledala se sa svakim ponaosob uzimajući donešenu energiju. Mnogi su bili dirnuti, a većina je suzama iskazivala bol.
Fascinantna umjetnica i fascinantna autobiografija (meni najbolja!).
Priredio: Jasen Platenik
