Zahvalnost i druge važne životne lekcije
piše Sandro Kraljević

Knjiga Jana Bolića Život koji želiš živjeti skup je autobiografskih priča različite tematike. Autor nam ovim književnim djelom otvara vrata svog privatnog života i svakodnevice koju živi iz dana u dan, puštajući nas da zakoračimo u jednu stvarnost koju malo tko od nas uopće može i zamisliti, a kamoli iskusiti. Te crtice iz njegovog života, od kojih svaka za sobom nosi nevjerojatno snažnu poruku, upravo su ono što čitatelju daje dodanu vrijednost. Iako podijeljena u nekoliko smislenih cjelina, knjiga (odnosno priče) mogu se čitati napreskokce, bilo kojim redoslijedom. Jednostavnost rečenica i izražavanja autorovih misli doprinose dinamičnosti teksta i lakoći kojom se čita. Zaista je užitak tako brzo „letjeti“ kroz tekst, u ovo doba u kojem imamo sve manje vremena za sebe.
Jan Bolić nije psiholog (što i sam navodi u uvodu), međutim napisao je tekst koji ima toliku psihološku težinu da bi neki psiholozi gotovo pa mogli ustuknuti pred njim. On stranice svoje knjige nije punio ispraznim floskulama i izlizanim motivirajućim frazama koje je negdje pokupio, a od kojih nam je već svima muka. Naprotiv – on je pisao iz osobnog iskustva, čime tekst ove knjige dobiva na težini te poprima jednu novu dimenziju. I to se iskustvo osjeti u svakoj autorovoj riječi, dok mi čitatelji doslovno možemo osjetiti cijelu paletu emocija o kojoj Jan progovara u svojoj knjizi.
Pišući svoja primijenjena životna znanja, autor se kroz tekst iznova vraća na jednu od glavnih premisa koja leži u pozadini, a to je zahvalnost. Knjiga je suštinski podsjetnik na to koliko nam zapravo malo treba da bismo bili sretni i ispunjeni – podsjetnik koji uvijek treba imati kraj sebe. Gledajući iz psihološke perspektive, osjećaj zahvalnosti zaista jest prečica do životnog zadovoljstva. Fokusirajući se na ono što nemamo vrlo brzo zaboravljamo ono što imamo – i to onda stvara plodno tlo za frustraciju, ogorčenost, tugu, depresiju, ljutnju i ostale neugodne emocije. A kada zbog toga još počnemo kriviti sebe i misliti da ne vrijedimo kao ljudi, situacija se eksponencijalno pogoršava.

Inspirirajuće je (i pomalo nevjerojatno) čitati o autorovoj situaciji i uvidjeti lakoću kojom se on suočava sa svojim životnim okolnostima – okolnostima s kojima se velika većina nas ne bi znala nositi. Gotovo pa je paradoksalno s jedne strane čitati o tome kako autor u njima ipak pronalazi nešto pozitivno, te dozu životnog zadovoljstva, svrhe, smisla i ugode – i onda s druge strane bude naprosto nevjerojatno kada vidimo da postoje milijuni pojedinaca koji imaju puno više mogućnosti i sposobnosti nego autor, a na desetke su puta nesretniji. Osvijestivši to, spoznamo da životna sreća uistinu jest u malim stvarima i jedinstvenim trenucima, a ne u megalomanskom nagomilavanju stvari.
Međutim, autor se nije zaustavio samo na zahvalnosti, već nam je kroz tekst pomogao da osvijestimo i naučimo još neke za život važne lekcije. Lekcije koje ćemo rijetko pronaći u knjigama – barem u ovom obliku u kojem ih je autor prezentirao. Jan nas je naučio važnosti strpljenja, odnosno kako vjerovati u uspjeh kada se „ubijamo“ od truda, a rezultati nikako ne dolaze. Ukazao nam je na to da od kukanja zaista nema ništa, i da se potrebno odvažiti na akciju ako u svoj život želimo uvesti pozitivne promjene – makar se činilo da se ništa ne može učiniti. Osvijestio nam je koliko smo zapravo nesretni kada smo konstantno pod pritiskom tuđih mišljenja, očekivanja i za naš život potpuno irelevantnih nepisanih društvenih pravila. Pokazao nam je da je vrijeme ipak najvažnija valuta današnjice, ne novac. Upozorio nas je na to da ne trčimo kroz život „kao muha bez glave“ jer takav život bez smisla i svrhe teško da će biti lijep. Podsjetio nas je koliko lako „skliznemo“ u ralje prekovremenog rada i neproduktivnih životnih navika. Dao nam je do znanja da u svakoj situaciji imamo mogućnost izbora, te koliko je važno cijeniti unutarnji mir i moć sadašnjeg trenutka – trenutka koji se više nikad u životu neće ponoviti. I na samom kraju, podsjetio nas je da smo svi krvavi ispod kože, i da svatko od nas treba podršku drugih – svoju sigurnu luku u kojoj može usidriti svoj brod i malo odmoriti.
Jer život nam prođe ispred vlastitih očiju, a mi ga propustimo živjeti. Živimo ga u strahu, bez cilja, ili po nečijim tuđim pravilima i uvjerenjima. I onda puno veću krivnju osjećamo žaleći za trenucima koje nismo proživjeli, a mogli smo, nego za onima koje jesmo, a možda nismo trebali.
Pročitavši Janovu knjigu zapitat ćemo se dosta toga. Možda ćemo si neka pitanja postaviti po prvi put u životu – i neka. Neka to bude prvi korak ka tome da počnemo drugačije razmišljati. Jer kada promijenimo svoj način razmišljanja, onda možemo krenuti i s promjenom svog ponašanja. Promjenom nabolje.

Sandro Kraljević, magistar psihologije, stručnjak za primijenjenu poslovnu psihologiju; osnivač i direktor tvrtki Mind Lab i NAOMI mental wellness; certificirani NLP majstor i NLP coach te kognitivno-bihevioralni psihoterapeut u edukaciji; urednik i voditelj emisije Mislište na Poslovnom FM radiju; autor psihološkog priručnika Kako preživjeti u suvremenoj džungli

O NJIMA SE PRIČA
Ovogodišnju Nagradu Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku zbirku osvojila je Evelina Rudan zbirkom „Smiljko i ja si mahnemo“.
Nagrada Ivan Goran Kovačić sastoji se od plakete te skulpture, rada akademskog kipara, Igora Rufa (našeg Virovitičana) i novčanog iznosa od 10 tisuća kuna. Nagradu dodjeljuje SKUD Ivan Goran Kovačić u okviru festivala Goranovo proljeće, koji se ove godine održava 58. put.
Gorana za mlade pjesnike osvojila je 20-godišnja Vida Sever iz Varaždina za zbirku poezije „Suho mjesto“.