Zoran Lisjak: Izbrisani
Umirovljeni veteran Domovinskog rata, potresen samoubojstvom prijatelja i suborca te razočaran nepravdama i bogaćenjem pojedinaca o kojima izvještavaju mediji, planira s jedanaest vjernih ljudi vojnu opsadu i miniranje napuštenog vojnog objekta, uz ucjenu vladajućima. Traži istrage ratnog profiterstva i suđenje pojedincima s nelegalno stečenom imovinom. Sa svojim zahtjevima javlja se vladajućima i daje im rok za pokretanje traženih mjera – ako u roku 72 sata ne dobije jamstva da kreću istrage, aktivira eksploziv u vojarni i time će počiniti kolektivno samoubojstvo. Pomno planiranom akcijom zauzimanja napuštene vojarne, iskusni veteran još jednom dokazuje svoju snalažljivost i obučenost. Nakon znalačkog postavljanja eksploziva i telekomunikacijske mreže, počinju pregovori s vladajućima. Izvan zauzete vojarne traju pregovori u kojima se veterane pokušava odgovoriti od njihove namjere, dok se u vojarni odvijaju emotivne drame uključenih pojedinaca. Ponovno se proživljavaju životne odluke, ratne opasnosti iz kojih su se jedva izvukli, preispituju se odnosi s obiteljima i postupci prema najdražima, sve do napete završnice u kojoj kulminira akcijska i osobna drama u katarzičnom obratu. Jer ratovi ne završavaju prestankom ratovanja, već nastavljaju živjeti u iskustvu sudionika, vojnika i časnika koji kroz rat prošli s manjim ili većim ozljedama, od kojih se samo neke vide.
Zoran Lisjak svojim je prvim romanom „Savršeni ustroj“ dokazao da napetica iliti triler iz domaće proizvodnje može biti jednako dinamičan kao i krimić stranih autora, a uz to specifičan i aktualan, s autentičnim lokalnim iskustvom i s dvojbama svojstvenim hrvatskom mentalitetu. Svoj prvi roman „Savršeni ustroj“ Lisjak je pisao poput akcijskog stranog krimića, koji započinje u ratnom Dubrovniku, gdje se odvija i dio radnje koja vodi u otkrivanje globalne zavjere. Svoj drugi roman „Izbrisani“, Lisjak također započinje ratnim scenama, a ratna akcija ovaj put je uvod u osobne drame protagonista, koje pisac podjednako intenzivno proživljava kao i akcijske scene o kojima piše. Razvijajući roman, Lisjak se obračunava s posljedicama ratovanja i s posttraumatskim stresnim poremećajem izazvanim intenzivnim subjektivnim iskustvom zbog kojeg se nekadašnji ratnik ne može uklopiti u svakodnevni život i socijalnu okolinu.
Lisjakov je stil komunikativan i jasan, a svojom srčanošću čitatelju omogućuje praćenje radnje iz perspektive emotivnog i hrabrog ratnika koji u ratu sudjeluje svim svojim vještinama i spretnošću, ali i odgovorno suosjećajući sa svojim odanim suborcima. Zapovjednik Damir Palmar brine jesu li se njegovi ljudi oprostili s najdražima i zna kakve su živote imali, a kakve su željeli. Svojim pristupom, Lisjak nam omogućuje sagledavanje rata iz perspektive emotivnog borca koji u ratnim akcijama ne zaboravlja vrijednost ljudskog života i ratuje protiv rata.
Roman „Izbrisani“ uredio je književni kritičar Božidar Alajbegović i bila je to zadnja suradnja sa Lisjaka i Alajbegovića, koja započela romanom „Savršeni ustroj“ i trajala do Alajbegovićeve prerane smrti.
Zoran Lisjak (Čakovac 1971.) objavljivao je kratke priče i pjesme u Varaždinskom zborniku te u zbornicima grada Preloga i u Mariji Bistrici. Autor je romana „Dva svijeta“ (2012.) te zbirke pjesama „Boje duše“ (2013.). Triler sa svjetskom zavjerom u maniri Dana Browna „Savršeni ustroj“ objavio je 2017 godine, a priprema i nastavak. Zoran Lisjak uspješan je poduzetnik koji u mjestu Turčišće nedaleko Čakovca vodi obiteljsku tvrtku, a u slobodno vrijeme piše.

Izbrisani, odlomak:
Palmara je probudila zvonjava mobitela. Zaspao je sjedeći na stolcu i odspavao nekoliko sati. Javio se ne provjeravajući na ekranu mobitela tko ga zove.
– Dobro jutro, recite što trebate? – rekao je pospano, ne želeći zamarati se pozivom.
– Dobar dan, jutro je prošlo – hladno mu je odgovorio ozbiljan ženski glas. – Jesam li dobila gospodina Damira Palmara?
– Dobili ste ga. Recite tko ga i zašto treba?
– Zovem se dr. Tea Bjelić.
– Vi ste doktorica, ali ja ne bolujem od nikakve bolesti.
Nastavio je zijevajući Palmar.
– Gospodina Palmar, ja sam vojni psiholog.
– Doktorice, vi ste očiti krivo nazvali, ja ne trebam psihologa ni psihijatra. Doviđenja.
– Nemojte prekidati, sačekajte malo da vam objasnim gospodine Palmar, željela bih nakratko razgovarati sa vama.
– Vi ste očito krivo nazvali, ja nisam zatražio ničiju psihološku pomoć.
– Znam da niste, ali ipak bih željela razgovarati sa vama.
– Ne razumijem zašto, ali neka vam bude kada ste već nazvali. Molim vas budite što kraći.
– Gospodine Palmar, recite mi zašto ste se zatvorili sa svojim ljudima u napuštenu vojarnu?
– Doktorice, ako ste već nazvali onda ste dobro upoznati zašto sam se zatvorio. Vjerojatno su vam sve objasnili ovi koji sada stoje pored vas u nekom uredu iz kojeg me zovete.
– Palmar, vi ste časnik, i odgovorni ste ne samo za svoje nego i za postupke svojih podređenih. Recite mi koji je povod vašeg čina?
– Doktorice, vi dobro znate razlog zbog kojeg ste me nazvali.
– Ne razumijem vaše postupke, mislim da se sve može riješiti razgovorom na civilizirani način. Bojniče, ovo što ste napravili nije u redu, ako vi ili vaši ljudi imate bilo kakvih problema možemo ih zajednički riješiti. Vi ste donedavno bili profesionalni vojnik, imali ste besprijekornu karijeru, pristup koji ste odabrali nije primjeren ni vama a ni vašim ljudima.
– Doktorice, vjerujem da su vam pokazali snimku u kojoj su izloženi naši zahtjevi. Mi ne zahtijevamo ništa za sebe, mene i moje ljude ne zanimaju novac ni privilegije, želimo samo da se u Ustav unesu neki zakonski akti, smatramo da bi njihovom striktnom zakonskom primjenom bile ispravljene neke nepravde prema svim građanima ove zemlje. Tražimo da se to zakonski provede. Što se tiče budućnosti, ja i moji ljudi vjerujemo da bi u budućnosti ovo društvo moglo biti pravednije. Još ću jednom ponoviti vama i ovima koji sjede do vas, kada se u Ustav unese što smo tražili mi izlazimo iz vojarne.
– Ako se ne ispune vaši uvjeti?
– Tada također izlazimo ali ne na svojim nogama, sve će nas iznijeti u vodoravnom položaju. Vi vrlo dobro znate što to znači. Doktorice, da vam uštedim vrijeme, mi od zadaće koju smo si zadali ne odustajemo. Što se tiče mojih ljudi, kod mene su potpisane izjave, mogli ste ih vidjeti na snimci. Svi do jednog su bez prisile potpisali da idu sa mnom do kraja. Izjave su potpisane u više primjeraka. Jedan primjerak izjava s potpisima je pohranjen na sigurnom mjestu izvan vojarne. U slučaju da nam se nešto dogodi, domaći i strani mediji će sve imati dokumentirano.
Nakon što joj je objasnio Palmar je čekao njezino novo pitanje. Nakon kraće šutnje doktorica je progovorila:
– Bojniče, mislim da nije u redu da na tako nasilan način tražite da se ispune vaši zahtjevi.
Palmar je u njezinom govoru primijetio pritajenu nesigurnost, to ga još više ohrabrilo da bude još pribraniji i da si ne dopusti povisivanje tona razgovora.
– Ne smatram to nasilnim načinom, mi nikome ne prijetimo niti ugrožavamo bilo koga. Moj i životi mojih ljudi su na kocki. Ne želimo da nitko nastrada.
– Možete li mi dati nekoga od vaših ljudi, želim čuti što oni misle o svemu ovome?
– Ne mogu.
– Zašto?
– Zato što smo se jednoglasno dogovorili da svoje ljude zastupam osobno i da istupam u javnosti u njihovo ime. Želim da sav pritisak i teret budu na meni a ne na njima.

Zoran Lisjak: Izbrisani, Beletra 2021.