Daniela Uzelac: Put boginje: 1 Buđenje boginje
Sve što se napiše o knjizi „Buđenje boginje“ samo je blijeda sjena onoga što je napisano u knjizi „Buđenju boginje“. Jer „Buđenje boginje“ nadahnjuje, vraća nadu, širi horizonte, razvedrava i upućuje na osluškivanje vlastitih osjećaja i autentičnost. Kako to kaže autorica – iscjeljuje. Preispitajte sve što ste znali o ljubavi o ljubavi i upoznajte beskrajnu, bezuvjetnu, zanosnu i raskošnu ljubav, koja obogaćuje i oplemenjuje, prirodnu ljubav, ljubav boginje. Jer biti boginja je lako, lako je biti ono što jesi, mnogo je teže skrivati se ispod slojeva kojima se štitimo. Svaka od poruka u knjizi – a ima ih više od tri stotine – izvire iz riječi ljubav, koja kao završni puzzle sjeda na svoje mjesto i otkriva cijelu sliku, kao karika koja nedostaje da bi se sve povezalo i postalo logično.
O ljubavi Daniela Uzelac piše već tri godine i nakon što je objavila prvu knjigu s izborom postova na blogu „Put boginje“, nastavlja pisati jer nepresušno nadahnuće pronalazi u svojoj ženskoj prirodi. Floskula? Da, bila bi floskula kad ne bi imala značenje iz kojeg izvire plemenito nadahnuće za tisuće žena svih dobi.
Knjiga je nastala zapravo slučajno, primijetila je Daniela na prvom predstavljanju knjige „Put boginje – buđenje boginje“ na sajmu Mystic, krajem listopada na Zagrebačkom velesajmu. Godinu dana ranije srele smo se na istom mjestu, između štandova na Mysticu. Žvakala sam iznenađujuće ukusan hamburger od konoplje, njuškala što je novo u svijetu ezoterije i na brzinu razmijenila s Danijelom dvije-tri riječi o zajedničkim poznanicima, uz dogovor da ćemo nastaviti razgovor preko fejsa. Daniela sigurno piše nešto dobro, bljeskalo mi je, jer uvijek sam u potrazi za talentima koji dobro pišu. Kako piše Daniela Uzelac, naime, pamtila sam još od naše suradnje sredinom devedesetih u tjedniku Panorama. Pisala je sadržajne i promišljene intervjue sa celebima i izdvajala se svojim jasnim, savršeno pismenim rečenicama iz mora senzacionalističkih bilješki koje su se tada proizvodile u golemim količinama, najavljujući novu, elektronsku eru novinarstva. Kad smo se srele na Mysticu, prije nego što smo krenule svaka na svoju stranu, dospjela mi je reći: „Pogledaj moju stranicu na fejsu, Put boginje“.
Godinu dana poslije, sjedeći jedna pored druge na glavnoj pozornici sajma Mystic, predstavljale smo knjigu „Put boginje – Buđenje boginje“ i prisjetile se kako je knjiga nastala.
Nakon slučajnog, susreta na Mysticu počela sam, naime, pratiti stranicu „Put boginje“. Autore slične Danieli dobro sam poznavala i s takvima sam najviše voljela raditi. To su savršeno pismeni i izuzetno produktivni pisci koji kao da doista bolje od nas ostalih poznaju smjerove osobnog razvoja. Bili oni psiholozi, liječnici, kemičari, politolozi, pravnici, ekonomisti, asistenti u nastavi, konobarice ili hipnoterapeuti – svi se izražavaju kristalno jasno i s lakoćom formuliraju misli i osjećaje, kao da je pisanje njihov poziv, a ne pomoćni alat. Viša inteligencija, rekli bi mistici. Sklona sam im povjerovati. Stoga me forma i količina Danielinih tekstova nije iznenadila, ali zato je sadržaj bio – zadivljujući!
Svaka žena je boginja i stvari može dobiti bez napora, tako da udahne svoju želju iz nevidljivog tijeka dobrobiti i izdahne je u vidljivoj stvarnosti. Sve je tu i sve je sad, stoga ne treba žuriti jer nema se kamo stići, priroda je okrepljujuća, a ljubavni odnos svet – takve su inspirativne i blagonaklone Danieline poruke, opisane raskošnim rječnikom i kristalno jasnim rečenicama. U njima je vatromet boja, obilje okusa, divljenje morskoj pjeni i ljetnoj kiši i puno, puno ljubavi. K tome, takvih je poruka već bilo bezbroj i nezaustavljivo su i dalje navirale.
Sve sam u njima pronašla – pozitivnu psihologiju, „Moć sadašnjeg trenutka“, budizam, jogu i mindfulness,„Porijeklo žene“ i „Žene koje trče s vukovima“, ekologiju i održivi razvoj, fiziologiju emocija, teoriju kaosa, sinkronicitet… Svi su aktualni koncepti koji vode u budućnost ugrađeni u „Put boginje“ i Daniela ih primjenjuje s lakoćom i razumijevanjem, birajući najprikladniji, ovisno o tome piše li o hrani, održavanju zdravlja i ljepote ili o ljubavnim odnosima. Njezin „Put boginje“ otvara bezbroj novih mogućnosti jer muški princip grčevitosti žurbe, nadmetanja, borbe i silovitosti zamjenjuje ženska energija blagosti, nježnosti i otpuštanja, koja širi smisao svuda oko sebe, produžuje trenutak i gospodari vremenom.
Uzori, izvori, učitelj i gurui koje Daniela navodi u fusnotama razlikuju se od mojih, kao i njezina terminologija, ali za holistički pristup to je nebitan detalj. Svi smo na istom putu, iako svatko putuje na svoj način.
Daniela Uzelac je mudra i duhovita autorica. Izražava se s rasplesanom lakoćom, koja joj omogućuje da bude autoironična, ali uvijek dostojanstvena, autentična, povezana sa svojim emocijama, koje ponekad ilustrira sugestivnom onomatopejom – „prograaaamiiii“, „laaaaž!“ „seeeksiii“…Ne gubi vrijeme na prijekore i prigovore, već pozitivnim, razvojnim i sveobuhvatnim porukama opisuje kako bi moglo biti, podsjećajući da je između dobrog i lošeg osjećaja samo je jedna misao – a ona ovisi o nama.
Odlučila sam već na prvom razgovoru – da, radimo. Baš je takva knjiga potrebna ženama u ovoj našoj ratničkoj zemlji tvrdog patrijarhata, na jeziku u kojem riječ za snošaj označava uvredu i poniženje, a psovke – u kojima se uža rodbina spominje u istoj rečenici sa spolnim organima – su među najmaštovitijima na svijetu. „Put boginje“ unijet će promjenu jer ne donosi borbu za vlast i otimanje onoga što je netko drugi prisvojio, već poštivanje prirodnog poretka i vlastito ostvarenje. Žene će ljubav zacijelo znati cijeniti, zaključila sam i kako sam se već pripremala za pokretanje svoje izdavačke kuće, odlučila sam startati s Danijelinom „Boginjom“.
Dotad sam stranicu „Put boginje“ već popratila s nekoliko stotina lajkova i počela razmišljati o dizajnu knjige, koji je trebao biti dojmljiv barem koliko i tekst. Tim više što je Daniela ponudila da se grafički iskoristi njezin originalan i vrlo atraktivan znak boginje, u kojem je u gornjem dijelu srce, a u donjem spirala stvaranja.
Oko koncepcije knjižice dogovorile smo se vrlo jednostavno – autorica je inzistirala da se postovi objavljuju redom kako su nastajali, uz minimalne pretumbacije, iz sasvim grafičkih razloga. Zašto priručničko grupiranje po temama, po obrascu iz ženskih magazina, ne dolazi u obzir, Daniela je objasnila u jednom mailu:
„ Ako bi se tematski posložila, knjiga bi se obraćala umu, logici i mentalnim konceptima. A to je upravo ono što ne želim! Svrha mog pisanje i jest izlazak iz tih, tako uskih okvira, krcatih problemima i ograničenjima. Svijet rješenja je izvan ‘reda’ uma. (…) Ja ne mogu i ne želim odvajati seksualnost od prehrane, religije, odgoja ili iscjeljenja. Ako bismo se upustili u anatomski pristup božanskoj prirodi, opet smo tu gdje jesmo – nigdje!
Ove knjižice i trebaju biti pomalo stihijske, kontradiktorne, s predumišljajem, ‘greškama’ u koracima, ista stvar iz više različitih perspektiva…
Važnije mi je da je knjiga autentična nego fino posložena po ukusu tržišta.“
Solomonsko, dvobojno rješenje knjižnog bloka ponudio grafički Studio2M, s kojim dugo surađujem. To je grupa dizajnera koji u potpisu uvijek ističu brend, a ne ime autora, ali u layoutu je prepoznatljiv ženski rukopis. Knjigu je lektorirala tolerantna Ina Rogošić Blagojević, a prijelomom i dizajnom web stranice nove izdavačke kuće pozabavila se još jedna izvježbana ženska ruka –dizajnerica Irena Mihalinec. U traženjima motiva za naslovnicu, presudna je bila Danijelina želja da to bude ženska figura podignutih ruku. Traženje najpogodnije fotke završilo je dogovorom da Daniela sama bude model za boginju na naslovnici. Fotografiju figure i portret za omot isporučile su Lidija Legac i Zlata Tomljanović, a Studio2M još jednom je opravdao visoka očekivanja.
Nakon prve knjige Puta boginje – ružičaste, objavljene su još dvije “Ritam boginje” – tirkizna i “Div i diva” – ljubičasta. Knjiga se prodavala u svim knjižarama u Hrvatskoj. Nove količine “Buđenja boginje”, objavljenog 2016. godine, dotisnute su tri godine kasnije i zasad je samo ta, prva knjiga Puta boginje dostupna na tržištu. Ostale dvije su rasprodane.
Za jesen se priprema novi, četvrti nastavak Puta boginje.
(Dijelovi članka objavljeni su 2016. godine na portalu Hera Znanje)
Put boginje 1, Buđenje boginje – odlomci
„Prije više tisuća godina narušena je ravnoteža muške i ženske energije. Službena je povijest, zapravo, povijest vladavine mačističke struje. U svom razornom disbalansu, buknula je kao sirova agresija. Antimuškarac je stao uništavati sve oko sebe.
Da bi preživjela u takvom svijetu, žena je morala isključiti svoju božansku ženstvenost. Unakaziti ljepotu. Poništiti svjetlost. Žena je zanijekala sebe, postavši svoja suprotnost – antižena. Iliti baba. I to u slojevima. Pa je od milja nazvah „babuška“.
Ali sad…
Nešto se događa…
Dolazi neka energija koja nam donosi nove ritmove i boje. Nove osjećaje. Koji iscjeljenju. Ta nas struja vodi iz zatvora nesvijesti u prostranstvo svijesti. Ženstvenost se ponovno uključuje. Povezuje nas s vidljivom prirodom i nevidljivom mrežom inteligencije univerzuma. Poljima ljubavi. Ta duboka ženstvenost doziva duboku muževnost. Doziva odgovore. Koliko se dobro mogu osjećati? Kolika je moja moć? Tko sam, zaista?
A takva su pitanja znaci buđenja Postojanja. Buđenja boginje.“
Daniela Uzelac, Put boginje – Buđenje boginje, Beletra 2016. – tekst s poleđine knjige
Ključ transformacije
Većina ljudi živi u strahu i neznanju. Stoga se uglavnom brinu samo za sebe. Reagiraju neprimjereno. Ljubomorom. Uvredama. Otimanjem. Zbog takvih reakcija, babuška ljude oko sebe doživljava kao neprijatelje.
Iz perspektive boginje, doživljavati ljude kao neprijatelje jednako je pogrešno kao i doživljavati djecu kao maloumnike. Ljudi nisu neprijatelji. To su samo bića koja se razvijaju i rastu. Koja tragaju za svojom cjelovitošću. Trebaju iscjeljenje. I to je ono što u njima pokreće boginja.
Ona samim svojim postojanjem i disanjem uzemljuje frekvenciju ljubavi koja iscjeljuje bića i bivanja. Takvo aktivno zračenje ljubavi ključ je koji babušku stavlja na put boginje. Nema drugog načina na koji bi babuška postala boginja. Ljubav je jedini način.
Povijesna nužnost babuški
Svaka žena je boginja. No jedini način da spozna sebe jest kroz iskustvo onoga što nije. Stoga je sofia života stvorila babuške. I dok je boginja prirodno biće zemaljskog raja, babuška je umjetna osoba sustava. Sastavljena je od slojeva boli i straha. Ona je ljuštura odvojena od izvora. Babuška je isključenost božanske ženstvenosti. A to je isključivanje došlo kao povijesna nužnost.
Prije više tisuća godina, narušena je ravnoteža muške i ženske energije. Zavladala je mačistička struja, i u svom razornom disbalansu buknula kao sirova agresija. Muškarac je stao uništavati sve oko sebe. I da mu nije dan seksualni nagon, vjerojatno bi potamanio i žene. No, zahvaljujući tom instinktu, ipak ih nije zatro. „Samo“ ih je silovao. Fizički. Emocionalno. Duhovno. Povijest žena je povijest brutalnih zlostavljanja, pobačaja, spaljivanja, bolesti, svjedočenja klanju sinova i kćeri. To je deset tisuća godina mučnine uslijed pomračenog uma i patološkog zla.
Da bi žena preživjela u takvom svijetu, morala je isključiti svoju božansku ženstvenost. Unakaziti svoju ljepotu. Poništiti svjetlost. Žena je zanijekala sebe, postavši svoja suprotnost. Baba.
Ali sad… Nešto se događa…
Dolazi neka nova svijest. Novi osjećaji. Boje. Koje iscjeljenju.
Ženstvenost se ponovno uključuje. Boginja se budi. Povezuje se s prostranstvima ljubavi. Duboka ženstvenost doziva duboku muževnost.
Svi nam osjećaji, vizije i poruke govore da nakon tisuća godina mraka na Zemlju ponovno dolazi svjetlo. Ljubav. Ti je donosiš!
Zato budi ponosna na sebe. Prihvati se. Voli. Zapleši…
Daniela Uzelac: Put boginje 1 – Buđenje boginje, Beletra 2016.
