Jezikoslovka Nives Opačić u virovitičkoj knjižnici predstavila svoju knjigu „Završne riječi, ipak“

U sklopu programa Mjeseca hrvatske knjige, Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica jučer (četvrtak) ugostila je Nives Opačić. Pred prepunim auditorijem ova poznata jezikoslovka, profesorica i autorica predstavila je svoju knjigu „Završne riječi, ipak” izdanu 2020. godine.

– Jezik kao sredstvo izražavanja određuje naš pojedinačni i kolektivni identitet. Jezikom izražavamo naše najsuptilnije misli, ono što nas zapravo određuje, i po tome smo specifični u kulturnoj zajednici i jezičnoj enklavi. O tome bi trebali puno više razgovarati nego što to trenutno radimo – kao uvod u književnu večer rekao je ravnatelj virovitičke knjižnice Robert Fritz.

Nešto više o samoj gošći rekla je i predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Virovitici Dubravka Sabolić, koji je i organizirao događanje.

– Iako je od 2002. u mirovini, profesorica Opačić, inače rođena Vukovarka „ne miruje”. Dapače, jedna od najdosljednijih promicatelja hrvatskog jezika danas piše članke i knjige s temom hrvatskog jezika te drži predavanja po cijeloj Hrvatskoj – rekla je Sabolić.

Knjiga „Završne riječi, ipak” skup je tekstova objavljenih u Matičinu Vijencu. Od 1999. za ovaj dvotjednik je, kao redovita suradnica i kolumnistica, napisala više od 400 eseja izdanih u četiri izdanja. „Riječ”, kao i priče o riječima, poveznica su među 103 eseja knjige, a o čemu je nešto više prilike imala čuti i virovitička publika.

Već na samom početku predstavljanja svoje knjige, autorica je svojom neposrednošću i humorističnim opaskama „osvojila” svoju publiku.

– Obično se u Mjesecu hrvatske knjige nekako pojačano govori i o hrvatskom jeziku jer, na kraju krajeva, hrvatske knjige ne mogu biti bez hrvatskog jezika. Još 1965., pa 1967. godine, naš profesor Ljudevit Jonke u svojoj knjizi „Književni jezik u teoriji i praksi” napisao „Piši tako kao što dobri pisci pišu”. To je bila njegova replika na jednu prijašnju „Piši kako narod govori”. Činjenica jest da je profesor Jonke mislio na one pisce koji su prije nego što su počeli pisati svladali sve tajne zanata, odnosno hrvatskog standardnog jezika. Mislio je na Miroslava Krležu, Ivu Andrića, Ranka Marinkovića, Vjekoslava Kaleba, Petra Šegedina. Zaista su ti pisci pisali probranim i biranim hrvatskim standardnim jezikom. Kad bi se to preslikalo na današnju situaciju, vidimo veliku razliku, pisci sve više pišu razgovornim jezikom jer se sve češće i stavljaju u razgovorne situacije – istaknula je Opačić te dodala kako jezik kroz vrijeme evoluira, a samim tim neke riječi ostaju zapuštene i napuštene.

Na primjerima riječi Ivane Brlić-Mažuranić, jedne od najznačajnijih hrvatskih spisateljica, okupljenima je pokazala bogatstvo i raskoš jezika koje, kako kaže, današnje generacije slabo razumiju.

Ugodna i edukativna književna večer okončana je razgovorom između publike i književne gošće, tijekom kojeg su zainteresirani imali prilike postaviti pitanja.

(www.icv.hr, eat; foto: E. A. Turkalj)