BELETRAFIKA u siječnju – Mihaela Erceg: Ako prođe prođe

Mihaela Erceg: Ako prođe prođe
Evo nove Beletrafike – sad kad je izašao intervju s autoricom u Večernjaku, Virovitičani trebaju imati cjelovitu informaciju. Dakle, Mihaela Erceg je, uz Dalibora Talajića, još jedna crtačica-spisateljica u Beletri – usput, oboje crtača trenutno imaju najtraženije naslove na Beletrinoj top-listi, Mihaela roman, a Talajić ispovjednu prozu. Mihaela Erceg u 24sata svakodnevno objavljuje karikature u kolumni IŠtorija, u kojima duhovito komentira povijesne događaje na današnji dan.
Mihaela je inače završila animaciju na Akademiji likovnih umjetnosti. Usput, i rođena je na Svjetski dan animacije, 28. listopada 1997. što znači da je roman napisala s nepunih 25 godina i da se dosljedno drži koincidencije vezane uz svoj datum rođenja, a pritom je i vrlo uspješna.
Junaci Mihaelina romana „Ako prođe, prođe“ su Mirjan i Filjo, dva 28-godišnjaka, koji u Splitu imaju skromnu radnju za popravak mobitela, a kako su svjesni da im neće pomoći nikakvi europski, a ni domaći fondovi, nastoje svim svojim talentima i znanjem doći do neke zarade, pa povremeno i kartaju za novac. Kartanje im dobro ide još od srednje škole, ali kad im u partiji sa solinskom mafijom sreća ipak okrene leđa, započinje niz nepredviđenih događaja u kojima dolazi u pitanje njihovo prijateljstvo, pa čak i životi… Tako započinje zaplet romana Mihaele Erceg, u kojem se nižu bizarne situacije, duhovite replike i nezaboravni likovi. Roman ima jak splitski naglasak, no generalno se obraća mlađima od 30 godina koji se nastoje snaći sa svojim talentima, edukacijom i dosjetljivošću, a pritom sačuvati prijateljstvo. Prijateljstvo i optimizam istaknute su vrijednosti romana, što je vrlo rijetko u domaćoj literaturi, a to je velika šteta jer možda bi nam i u životu bilo bolje kad bismo u literaturi mogli zamisliti neke sretnije završetke.
Svako od 37 poglavlja romana naslovljeno je po jednom filozofskom poukom iz briškule, a Mihaela Erceg sjetila se i svojih slavonskih kolega s fakulteta kada je napisala: „Najgore je Dalmatincu kad ode studirati u Zagreb pa ne može naći partnera za bacit jednu na briškulu – jer svi igraju belu. Ova je kulturološka razlika možda najveća prepreka bratstvu i jedinstvu Hrvata, i stoga na ovim prostorima nikada neće biti mira.“
Roman je nastao kao pripovijetka koju je proširila na nagovor svog oca, Željka Ercega, koji inače piše književne kritike za Dalmatinski portal. Nikša Sviličić u svojoj je recenziji zapazio likovnost i stripičnost romana, ugrađene zbog autoričine ljubavi prema tim formama, te “etno-publicistički element, pri čemu autorica vješto interpolira kartašku igru briškulu kao subliminalni lajtmotiv cijele radnje i tako stvara glazuru po kojoj klizi fabula”. Renato Baretić u svojoj je recenziji napisao: „U maniri ponajboljih dalmatinskih književnih pripovjedač(ic)a novijeg doba, Mihaela Erceg sklopila je gorko humorni roman o životnoj prekretnici dvojice simpatičnih splitskih luzera.“
Mihaela Erceg bavi se i stand-upom i članica je Splitcke scene, grupe mladih splitskih stand-up komičara, pa su i njezine prve dvije promocije romana vodili stand-up komičari Ante Travizi i Tomislav Primorac.
Roman je objavljen uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba.

O autorici:
Mihaela Erceg (Split, 28. listopada 1997.) hrvatska je ilustratorica, autorica stripova, animatorica i spisateljica specifična po svom humorističnom stilu izražavanja.
U Splitu je završila osnovnu školu i gimnaziju. Pohađala je radionice stripa u Info Zoni kod Ivana Svaguše gdje je, već u ranoj dobi, iskazala žanrovski potencijal, pa se kasnije nastavila i baviti stripom.
U lipnju 2022. godine je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti Zagreb te stekla titulu magistre animiranog filma i novih medija. Istovremeno je primljena u članstvo Hrvatske udruge likovnih umjetnika (HULU). Završnim filmom „Taksimetar i osrednje psihoze„ osvojila je priznanje na Međunarodnom danu animacije u Zagrebu za inovativnost u dizajnu, stil i humor. Njezin drugi film „Od jutra do sutra“ bio je prikazan na Canlandıranlar Film Festivalu.
Godine 2020. počinje objavljivati dnevnu strip rubriku „Na Dobro Van Doša“ na portalu Dalmacija Danas, postavljenu i kao izložba.
U listopadu 2021. projekt dnevnog crtanja iz 2019. okrunjen je izložbom #366aroundthesun te knjigom strip-karikatura “Knjiga godine: Di si bija ovih dana”
Od ožujka 2022. godine u dnevnom listu 24 sata crta karikature pod nazivom “iŠtorija” u kojima obrađuje događaje iz povijesti.
Izlagala je na grupnim i samostalnim izložbama te ilustrirala više knjiga. Osvojila je nagradu Splitski pupoljak (2016.), diplomu za scenarij na Balkanskoj smotri mladih strip autora (Leskovac, Srbija, 2019.), posebno priznanje na Međunarodnim danima animacije u Zagrebu (2019.) i nagradu Jutarnjeg lista za najbolju hrvatsku karikaturisticu (2019.).

Odlomak
Prijatelja ne prihvaćamo kao svojega samo zbog koristi (potreba) jer bismo se inače, kada koristi zaostanu, odvratili od njega. Dapače, prihvaćamo ga kao svojega i zbog nastale sklonosti, zbog koje smo spremni podnositi i patnje. Iako postavljamo užitak za svrhu i smeta nam ako smo ga lišeni, ipak to rado podnosimo iz ljubavi.
Pristaše Annikerida iz antičke Kyrenske filozofske škole, po Diogenu Laertiju, II.8.97

Osvajajući uloženi novac, prošli su oni bili dobrano tih petsto kuna, al kad je njih krenula karta, kad je njih krenuo alkohol – nisu mogli stati.
Iduća, još jedna, ulaži duplo, ulaži sve – nabili su do zadnjeg kruga dvije tisuće eura, a onda se sve strmoglavilo ko samoubojica preko mosta.
„Momci, hajmo zadnju, svako po u dvi iljade eura”, na¬smiješio se Mirjan miješajući karte.
Članovi solinske mafije su se zacerekali i natočili Filji još jednu rakiju pa pokupili karte bačene pred njih.
A onda se dogodio presudan trenutak!
Negdje, na drugom kraju svijeta, leptir je zamahnuo krilima.
Jedan krivi izdisaj, jedan lagani povjetarac – sudba svi¬jeta, veliki mehanizam koji se okreće, pokrenuo se.
Jedan od članova solinske mafije u tom trenutku je otresao cigaretu o pepeljaru, a nekoliko mrvica pepela do¬letjelo Mirjanu pred oči. Nježno, gotovo ga milujući, iritan¬tno i lagano sjedajući na vršak njegovog nosa – i Mirjan se instinktivno počešao. A potom, nemajući ništa drugo u ruci – bacio tricu kupa.
Solinjanin s njegove lijeve strane bacio je asa kupa, a Filjo; shvativši Mirjanov mot kao mot da ima asa baštoni u koje se igralo; udrio tricom baštoni po finom ulogu.
As baštoni je pao na stol trenutak kasnije – ali ne od Mirjana – već od snažne ruke, s treskom, pao je s guštom, slatkoćom i lakoćom – bačen od strane pobjedonosnog Solinjana Mirjanu zdesna.
Za one koji ne znaju: razumijete li ili ne ovu situaciju koja se upravo odigrala, važno je samo da zamislite iznimno napet američki film. U redu? U ruci držite pištolj. Čovjek nasuprot vas u stisku drži vašeg prijatelja. Kraj vas stoji djevojka, agentica ko¬joj ste vjerovali. Do nje je kolega prvog negativca. Vičete da nasilnik pusti vašeg sudruga. Znoj vam se cijedi niz vrat. Kolega negativca odjednom po¬diže vlastiti pištolj i uperi ga negativcu broj jedan u glavu. Kaže: „Johnny! I’ve been an FBI agent all along. Your time has come.” Potom agentica do vas izvuče dva pištolja. Jedan uperi u vas, drugi u tajnog FBI agenta. Potom objasni da je ona ustvari čitavo vrijeme bila mušica u FBI-ju, i da vas je izigrala, a da je njen cilj stvoriti biokemijsko oružje. Čitava scena nabijena je napetošću.
Leptir zamahne krilima, a nečiji pištolj opali.
„Koooji kurac! Koji ti je kurac! Šta mi motaješ, idiote jedan!” dreknuo je Filjo i skočio na noge. Mirjan je skočio također, zajapuren.
„Ne motajem ja ništa! Nemam u sebe nego duju baštoni, debilu!”
„Motaješ! Maločas si se počešao po nosu!”
„Zasvrbio me nos, majmune!”
„Kako si moš dopustit da te zasvrbi nos usrid partije briškule?! Jel znaš ti koje su implikacije takvih pokreta?!”
Napeto su gledali jedan u drugoga dok su se gospoda solinski mafijozi, kao ispali iz Kuma I, II i III cerekali.
Mihaela Erceg Mihe: Ako prođe, prođe, Beletra 2022.