Anđelka Kliment: Zagorka mi se sama nametnula za vrijeme pisanja romana „Ubojstva na Krvavom mostu“

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Forenzičarka sa Srebrnjaka Irma Steeg i zagrebački inspektor Borna Herman istražuju novi zločin nakon ubojstva na Mrežnici. Mladić pronađen ubijen na Krvavom mostu planirao je napustiti Zagreb. Tko je od njegovih poslovnih partnera želio njegovu smrt? Istodobno, mlada i ambiciozna policajka Neva Radić otvara davno nerazjašnjeno ubojstvo u uglednoj obitelji…
Anđelka Kliment novim romanom “Ubojstvo na Krvavom mostu” nastavlja seriju cosy krimića započetu prošle godine “Ubojstvom na Mrežnici“. Irma Steeg je umirovljena forenzičarka koja se iz Londona vratila u Zagreb u mirovinu i kondiciju održava šećući Lašćinom, a Borna Herman je zagrebački policijski inspektor koji je u vrijeme rata bio u HOS-u. Krimići Anđelke Kliment bave se građanskim načinom života i obiteljskim vrijednostima koje narušava zločin. Rasvjetljavanje ubojstva život opet vraća u uvriježene tokove, što je tipično za cosy crime, podžanr krimića koji je popularizirala Agata Christie.
Urednica romana je Anika Rešetar Drvar, kolegica Anđelke Kliment. Anika Rešetar kao germanistica i Anđelka Kliment kao anglistica predavale su jezike na Drugoj gimnaziji u Križanićevoj i tamo se upoznale, a suradnju na romanima počele su razvijati prošle godine, kada je Anika nagovorila Anđelku na objavljivanje prvijenca „Ubojstvo na Mrežnici“.
Uoči festivala žanrova Dvotočka, s Anđelkom Kliment razgovaramo kako je nastao serijal o Irmi Steeg i Borni Hermanu, kako se Zagorka pojavila u njezinom novom romanu, kako stvarni policijski inspektori čitaju cosy krimiće i koliko joj sinkroniciteti o kojima piše u romanima pomažu u stvarnom životu.

Cosy krimić “Ubojstva na Krvavom mostu” nastavlja serijal započet prošle godine “Ubojstvom na Mrežnici”. Jeste li prvi roman pisali s namjerom da Irma Steeg i Borna Herman postanu likovi serijala? Kada ste došli na ideju o serijalu?
Svoj prvi roman pisala sam bez određene namjere, više kao vlastiti eksperiment, da vidim mogu li ga napisati. Znala sam da želim ne sasvim običan istražiteljski par. Forenzičarka Steeg i 17 godina mlađi glavni inspektor Herman su se sami nametnuli. Kad sam djelomično sama, a djelomično na poticaj ljudi oko mene, odlučila napisati još jedan kriminalistički roman znala sam da će dva glavna lika krenuti u rješavanje novih slučajeva. U drugom romanu sam dodala i treći, perspektivni lik – mladu kriminalisticu Nevu Radić.
Mnogo je kriminalističkih romana i serija napravljeno u obliku serijala s istim glavnim likovima u različitim avanturama i meni se to učinilo privlačnim i praktičnim.

Već samim naslovom krimić „Ubojstva na Krvavom mostu“ asocira na Zagorku. Kako se i zašto Marija Jurić Zagorka pojavila u suvremenom cosy krimiću?
Prije nego sam počela pisati drugi roman, Zagorka mi se počela “javljati” učestalošću koju je bilo nemoguće ne primijetiti i to se nastavljalo tijekom pisanja. Nećakova lektira, posjet prijateljici čiji sam stol pohvalila, a ona mi je ispričala priču o tome kako su kupili taj stol od Zagorkinih nasljednika… Sva spominjanja Zagorke koja se mogu pročitati u romanu su crtice koje su mi se osobno dogodile. Kako onda ne nazvati jednog od likova Mario Jurić?
Roman sam nazvala Ubojstva na Krvavom mostu, jer sam htjela da se radnja događa u Zagrebu, a i zato što je Zagorkino “javljanje” već postalo nevjerojatno.
Tijekom pisanja sam i saznala i da joj je 2. ožujka ove godine bila 150. godišnjica rođenja. Stara informacija koju sam davno zaboravila pojavila se ponovo. Marija Jurić Zagorka napisala je 1910. prvi hrvatski kriminalistički roman – Kneginja iz Petrinjske ulice. Uz sve to bilo je nemoguće ignorirati ju.

Osunčani Zagreb i zagrebačke vedute u najljepšem izdanju scenografija su oba Vaša romana. Koliko takav romantičan pogled na Zagreb treba Zagrepčanima, a koliko turistima koji ga posjećuju?
Zagreb je moj rodni grad i volim ga zato jer ga od svih gradova na svijetu najbolje poznajem. Nemate tu puno izbora, kao i roditelji kojima je njihova beba najljepša.
Primijetili ste da ga vidim romantičnim. Da, moje unutrašnje viđenje Zagreba je romantično, bajkovito i tajanstveno iako i sasvim realistično vidim u kakvom je stanju i što se s njim događalo tijekom desetljeća. Ponešto dobro, ponešto žalosno. Mislim da bi se mnogi Zagrepčani složili s mojim viđenjem Zagreba. A turisti? Njima se ionako servira najbolje. Ponude ima.

Na promociji u Knjižnici Bogdana Ogrizovića bili su i policajci iz Zagrebačke policijske uprave, a „Ubojstvo na Mrežnici“ čitalo se i u policijskoj stanici u Dugoj Resi, u kojoj radnja započinje. Kako stvarni policajci reagiraju na cosy krimiće?
Ne znam kako stvarni policajci reagiraju na cosy krimiće. Ali dobila sam veliku pohvalu za točnost podataka od jednog pravog inspektora, što mi je veliki kompliment.
Kad smo imali promociju Ubojstva na Mrežnici u knjižnici u Dugoj Resi, ostavili smo nekoliko primjeraka u policijskoj postaji, koje je dežurni policajac s veseljem primio. Velika mi je čast da je na nedavnu promociju Ubojstva na Krvavom mostu došao viši inspektor Ante Marić sa suprugom.

Sinkronicieti i intuicija vode Irmu Steeg do rješenja dvaju ubojstava na Krvavom mostu. Koliko su sinkroniciteti prisutni u Vašem životu i koliko Vam pomažu u životnim odlukama?
Pretpostavljam da nema detektiva bez intuicije, pa tako i kod mene.
Sinkroniciteti ili koincidencije su prisutni u svačijem životu. Pitanje je da li ih primjećujemo. Potrebno se i malo otvoriti za njih i imati nefokusiranu pažnju. Mislim da mnoge propustimo zureći u mobitele u prijevoznim sredstvima i na ulicama. Kad se dogode uvijek ih prati osjećaj ushita. Osobni su i nekom drugom nemaju puno smisla. Zaista ih je bilo puno tijekom mog pisanja knjige i to ne samo za mene, nego i za moju agenticu. Trenutno ih nema.
Čini mi se da nisu od pomoći u životnim odlukama. Tu treba razuma, sreće i truda. A možda i griješim.

Ubojstva na Krvavom mostu, početak
Proljeće je stizalo neodgodivo. Iako je bilo hladno i vjetar je puhao već deset dana bez prestanka, forzicije su se rascvjetale, a zeleni listići bebe kretali u život.
Trinaestog travnja 2022. glavni inspektor Borna Herman sjedio je u fotelji u sobi svog nećaka.
Momčić je već bio u osmom razredu. Već svima odraslima, ne i dječaku. Sjedio je za laptopom i proučavao neobične koincidencije.
– Jesi li znao da je Lincoln izabran u kongres 1860., a Kennedy 1960.? – dječak je nabrajao podudarnosti.
Borna je negdje načuo tu urbanu legendu, ali se pravio da nema pojma i glasno se čudio na nećakovo veselje. Na krevetu je ležala Zagorkina Tajna Krvavog mosta, nova i netaknuta, i mučno povremeno podsjećala nezainteresirana čitatelja da mu je ona školska lektira. Borna je dohvatio knjigu i
otvorio prvu stranicu. Pisalo je:
Glas da pod Krvavim mostom leži mrtav čovjek otvarao je vrata purgerskih kuća, budio gospodu na Kaptolu i dopro čak u spavaće odaje gričkih plemkinja. Bogatiji su ljudi slali svoje sluge, plemići iziđoše da vide što se dogodilo, zašto je u gradu nastala tolika graja i tko leži pod Krvavim mostom. Napokon su se kod zida pojavila dva gradska čuvara s bakljama. Znatiželja poraste do vrhunca. Svatko je htio biti
što bliže mrtvacu, da ga što bolje vidi. Čuvari su se približili s bakljama i osvijetlili ga. Sve su oči bile uprte u čovjeka što je ležao pod mostom. „Plemić je“, prošapću ljudi začuđeno.
Samo jedan glas, razmišljao je Borna, umjesto svih današnjih medija. Svi su istrčali iz kuća, osvijetlili ga bakljama, mislio je dalje Borna, glad za senzacijom, znatiželja, uzbuđenje, drama,
nasilje, zlo, pogonsko gorivo medija 21. stoljeća. Da ti napišu biografiju, ne bi se prepoznao. Nikad svi ne istrče, znao je Borna, mnogi danas ne prate medije. Hoće li si tabloidi sami prepiliti granu na kojoj sjede? Zadržati luksuz anonimnosti i Borni je postajalo sve teže. Mnogo se toga tako bezdušno generalizira, tekle su asocijacije inspektorovom glavom. Ljudska priroda, na primjer. Da je ona tako agresivna, mislio je glavni inspektor iz Odjela za ubojstva, ratovi bi muškarcima bili zabavni park. Otkud onda histerija, PTSP, vijetnamski sindrom i ostalo neimenovano?
– Obojica su upucana u glavu u petak, Lincoln je imao sekretaricu koja se zvala Kennedy, a Kennedy sekretaricu koja se zvala Lincoln! – uzvikivao je momčić.
– Zbilja? – čudio se inspektor nećaku za ljubav.
– I jednog i drugog naslijedio je predsjednik koji se zvao Johnson!
Zvono na vratima spasilo je Bornu od samonametnutog čuđenja.

Anđelka Kliment: Ubojstva na Krvavom mostu, Beletra 2023.

Anđelka Kliment rođena je 13. siječnja 1949. godine u Zagrebu. U Zagrebu je završila jezičnu gimnaziju i diplomirala na Filozofskom fakultetu 1973. godine engleski jezik i književnost i povijest umjetnosti.
Cijeli životni vijek radi kao profesor. Predavati je počela s dvadeset i četiri godine u dvije škole Centra za građevnu industriju i građevinarstvo. Nakon toga slijede osnovna škola u Sopotu, kratko Tehnička škola Ruđera Boškovića i deset godina podučavanja u II. gimnaziji.
Godine 1994. odlazi iz škole i s kolegicom otvara školu stranih jezika Riječ i smisao.
Nakon umirovljenja nastavlja s podučavanjem engleskog jezika jedan na jedan.

Nakon desetljeća čitanja i podučavanja drugih u govorenju i pisanju, sa 73. godine života objavljuje svoj prvi roman.