Čatić, Igor: Tehnika, zaštita okoliša i zdravlja. Zagreb: Graphis, 2008.
Knjiga sadrži brojne tekstove objavljene u tisku (prvenstveno Vjesniku). Koncept tekstova obuhvaća raznovrsne problemske teme u širokom rasponu uključujući: plastiku, gumu, PVC, ozon, freon, nanočestice, ali i spalionice, alternativne energije te proizvode različitih tehnologijskih i biotehnologijskih procesa. Posebna je pozornost posvećena utjecajima različitih materijala i procesa na ekosustav, zdravlje, gospodarstvo i razvoj društava. Karakteristično za tekstove je autorov bioetički pristup problemima i stil pisanja – precizan i pristupačan javnosti.
Udovičić, Božo: Čovjek i okoliš. Zagreb: Kigen, 2009.
Svatko želi da se opasni otpad sigurno pospremi – ali po mogućnosti rasije dalje od njih. Dok se vlade i industrije trude odlučiti što da rade, oni koji se bave zaštitom okoliša ovaj argument vraćaju jedan korak natrag, pitanjem: koliko otpada uopće treba proizvesti? Svake godine Amerikanci skoro tonu smeća po stanovniku, a iz britanskih koševa za smeće godišnje bi se moglo sagraditi 60 egipatskih piramida. Ekolozi vjeruju da bi se moglo učiti nešto i od gradova Trećeg svijeta, gdje se svaka limenka, svaka auto-guma i svaki komadić papira skuplja za preradu ili ponovnu upotrebu. Smetlišta mogu biti pronađeno blago za domišljate gradske uprave. Papirnati otpad, metal i staklo mogu se preraditi, ponovno iskoristiti. Kuhinjski ostatak mogao bi se pretvoriti u gnojivo ili gorivo. Marchidu, japanski ˝glavni grad smeća˝ sada prerađuje 90 posto svoga smeća. Industrije otkrivaju da one mogu preraditi svoje štetne otpatke – ili ih koristiti za proizvodnju unosnih novih proizvoda. Švedska pomaže kompanijama pronalaziti kupce koji mogu koristiti njihov opasni otpad, a i međunarodna trgovina manje opasnim prerađevinama je u usponu. Na primjer, Japan uvozi metalni otpad iz Amerike i tako pretvara prošlogodišnji Buick u ovogodišnju Toyotu…
Springer, Oskar: Otrovani modrozeleni planet : priručnik iz ekologije, ekotoksikologije i zaštite prirode i okoliša. Samobor: Meridijani, 2008.
Vrijeme neplanskog i odveć koristoljubivog industrijskog razvoja i stalnog uništavanja prirodne baštine treba biti za nama. Čovjek treba biti svjestan da ne smije biti nepromišljeni gospodar Zemlje, nego da je samo dio te jedine i jedinstvene prirode i da za njega vrijede isti zakoni kao i za druge vrste na našem planetu. To pravilo treba ugraditi u novi sustav vrijednosti, u svijet i savjet svakog pojedinca, te razviti novi svjetonazor suvremenog čovjeka.
