Kapec, Ivan: Život u modrozelenoj aleji. Zagreb: Hrvatsko društvo pisaca, 2024.
U Životu u modrozelenoj aleji Ivan Kapec, naš cijenjeni jazz muzičar, gitarist i kompozitor, ali i stručnjak iz oblasti klasične filologije, ukazuje se kao poticajan pjesnik fenomenološko-redukcijske orijentacije, ponajprije zato što svoj unutarnji doživljaj suštine svijeta pretpostavlja njegovim izvanjskim manifestacijama. Pjesnički subjekt ovdje je vidno distanciran od lirskog doživljaja, što je postmodernistička vrlina par excellence, no bez obzira na naglašenu cerebralnost, Ivan Kapec itekako zna diskretno plasirati humor među stihove, čime ne samo da podupire čitateljevu pažnju, već unosi i svježinu u tekst na način kako to samo može “neprofesionalni” pjesnik koji ne robuje izraubanim strukovnim strategijama i obrascima. U tom smislu ovaj suvereni i osebujni rukopis predstavlja dobrodošlo iznenađenje na suvremenoj hrvatskoj pjesničkoj sceni.
Jakopač, Žan: Homo tamo di je boje. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2024.
Kazati da su nježnost, otpor, humor, ljubav, strast prema rodnom otoku, teme kojima se u svojoj poeziji Jakopač bavi, bilo bi istinito, no nedovoljno. Pjesme Žana Jakopača valja istražiti, čitati naglas i pojačati muziku s novog albuma, valja zaplesati, otkačiti se uz stihove, odati se bez susprezanja nostalgiji i zaboravu, hodeći tamo gdje je bolje, gdje je svijet oslobođen grubosti i nadmenosti, a začinjen smijehom, opuštenošću i morem.
Glumac, Branislav: Kad bih ja imao maternicu. Zagreb: Hrvatsko društvo pisaca, 2024.
Glumac povezuje i visokomimetski i niskomimetski modus, spaja metafizičko, esencijalno s tzv. banalijama svakodnevnog života, s tijelom i njegovim potrebama. Pritom je, u toj svojevrsnoj rekapitulaciji vlastita života, iznimno ironičan, često i autoironičan. Duhovitost i uz nju sjetna nota stvaraju poseban vid poezije koja ne štedi ni samog autora, već ga ogoljuje u svakom dijelu, emotivnom, duhovnom, tjelesnom. U novoj knjizi Kad bih ja imao maternicu još ogoljenije, sa sarkazmom, ali i sjetno, prikazuje poziciju lirskog subjekta, njegovu starost, nemoć, samoću, deprivaciju, egzistencijalnu i društvenu. No, iznad svega, ova knjiga je posveta ženama, njihovoj ljepoti i snazi koju Glumac slavi. 
