Jurić, Hrvoje: O najmanjem i još manjem. Zagreb: TIM press, 2024.
Raznorodne zapise Hrvoja Jurića, koji su nastajali između 2015. i 2023. godine, moglo bi se opisati kao „poetske eseje“, premda je ponegdje ono što se čini kao esej mišljeno kao pjesma, a ono što izgleda kao pjesma zapravo je esej, putopis ili čak reportaža. Objedinjuje ih to što govore o onom najmanjem, pa i o onom još manjem: od onih nesretnika koje smo se naviknuli zvati migrantima, a koji su najmanja braća i sestre današnjeg čovječanstva, preko ne-ljudske braće i sestara, koje zovemo životinjama, odvajajući ih tako neprijelaznim zidom od sebe, premda smo i mi ljudi životinje, do još manjih bića, stvari i pojava, naposljetku onih nevidljivih, među kojima su i oni za koje se ne može sa sigurnošću tvrditi da postoje.
Schuh, Franz: Čovjek bez tegoba : o politici, estetici i liječništvu: roman. Zagreb: Leykam international, 2024.
Nagrađivani austrijski pisac Franz Schuh ovu knjigu do posljednje stranice posvećuje 2022. godini, te životima mnogih ljudi, uključujući i njegov vlastiti. Kao što podnaslov knjige otkriva, knjiga pripada zbirci eseja o politici, estetici i liječništvu, te više od toga. Neki od eseja su filozofske naravi u kojima autor kroz melankoličan i crni humor otkriva trenutačno prevladavajuće načine života kako bi prikazao cjelovitu sliku ljudske tragikomedije.
Matić, Dunja: Previše truda : eseji o rodu, radu i rasporedima. Zagreb: Durieux, 2024.
Dunju Matić dosad smo upoznali kao autoricu dvaju romana, a sada je pred nama njezina zbirka eseja ˝Previše truda: eseji o rodu, radu i rasporedima˝. U njima autorica piše o tendencijama i uvjerenjima koji prevladavaju u suvremenom kulturnom prostoru. Posebnu pažnju pridaje problemu društvene fragmentacije, klasizmu prisutnom u polju kulture i umjetnosti te pesimizmu koji djeluje kao opravdanje za pasivnost. Nijansiranom analizom kulturnih obrazaca, klišea i tropa Matić pokazuje kako često kočimo osobni i društveni razvoj. Autorica se u svojoj kritici ne libi ironije, premda tako nastupa i prema samoj sebi ostavljajući prostora za mogućnost vlastite pogreške. Pritom ne osuđuje, nego neistomišljenike poziva na dijalog. Previše truda je više od svega drugog apel na preispitivanje stavova koje usađuje dominantna kultura, ne samo tuđih nego i vlastitih.
