Kershaw, Ian: Osobnost i moć: graditelji i razaratelji moderne Europe. Zaprešić: Fraktura, 2024.
Tko su osobe koje su oblikovale europsko dvadeseto stoljeće, bile gospodari života i smrti, mijenjale živote milijunima? Kako su ti ljudi došli na vlast i kako su je izgubili, što je u njihovim profilima bilo ono odlučujuće što ih je izdvojilo od mase drugih političara? Lenjin, Mussolini, Hitler, Staljin, Churchill, de Gaulle, Adenauer, Franco, Tito, Thatcher, Gorbačov i Kohl – tih je dvanaesetero bez sumnje najvažnijih europskih političara odabrao jedan od najutjecajnijih suvremenih svjetskih povjesničara sir Ian Kershaw u svojoj studiji Osobnost i moć. Neki od njih došli su na vlast prevratom, drugi pak demokratskim izborima, neki su vlast osvojili u ratu, drugi nakon rata, neki su vladali više puta, neki su od njih ratni zločinci, drugi pak uzor demokratičnosti, neki su oslobađali svoje narode, drugi su se borili u ratu na fronti, a neki su vukli poteze iz kabineta, neki su bili linčovani, drugi su umrli prirodnom smrću… Svih ovih deset političara obilježilo je svjetsku i europsku povijest, bez njih ne možemo zamisliti ni našu prošlost, ni sadašnjost, ni budućnost, oni su bili, kako ih autori i naziva, graditelji i razaratelji suvremene Europe. Često dijametralno suprotni, oni su ličnosti koje su obilježile naše vrijeme. Danas, kada su Europa i svijet na prekretnici, itekako treba posegnuti za knjigom Iana Kershawa ˝Osobnost i moć˝ da se shvate povijesni procesi, ali i pokuša razumjeti sadašnjost.
Maksimović, Vojislav: Žene špijuni: od biblijskih narativa do današnjih dana. Zagreb: Despot infinitus, 2024.
Angažiranost „slabijega spola” u špijunskim aktivnostima prema motivima može se razvrstati u tri velike skupine. U prvoj su bile žene „sumnjiva morala” s neskrivenom željom za novcem koji bi im omogućio lagodan i luksuzan život. Jedna stara španjolska poslovica kaže: „Muhe ne ulaze u usta ako su ona zatvorena”. Zato špijuni općenito ne vole „zatvorena usta“ i sve će učiniti da ih otvore i čuju ono što žele saznati. Brojni su primjeri u kojima lijepa i inteligentna žena u strastvenu ljubavnom zagrljaju gotovo uvijek uspijeva „otvoriti usta” muškarcu, kao što nam svjedoči i priča o Samsonu i Dalili. Žensko tijelo pokazalo se kao najbolji „ključ” za otvaranje sefova u kojima su pohranjene najveće državne tajne. Drugu skupinu predstavljaju žene koje su se odlučile za špijunsku aktivnost zbog iskrena domoljublja, a neke i iz religijskih razloga, što im je omogućavalo nadilaženje svih iskušenja i opasnosti te visokorizične aktivnosti. U trećoj su skupini avanturistice s karakterom amazonki. Sve su one, bez obzira na motivaciju, iskazale odvažnost i izdržljivost, bile su dobro prekaljene za odolijevanje u svim situacijama, naučile su živjeti u sjeni vlastite prošlosti i pod lažnim imenom. Iako se radilo o osobama „slabijega spola” mnoštvo špijunki bilo bi kažnjeno smrtnom kaznom u slučaju otkrivanja provođenja špijunskih aktivnosti. Od XVII. stoljeća svjedočimo sve zauzetijem angažmanu žena u obavještajnom radu.
Burazin, Ivan: Hamas, Novorusija i IRA. Zagreb. Despot infinitus, 2024.
Knjiga je podijeljena tako da su različita poglavlja sustavno povezana u cjelinu, ali se mogu čitati i zasebno. Odnosno, ako želite čitati o tome što se događalo u Ukrajini, Palestini i Sjevernoj Irskoj, a ne zanimaju vas rasprave o filozofiji realizma i konstruktivizma, analize postojećih teorija društvenih pokreta i usporedbe definicija terorizma, slobodno preskočite na poglavlje o studijama slučajeva. U posljednjem dijelu sumiraju se elementi teorijskog okvira i studija slučajeva, na temelju čega se radi komparativna analiza rezultata istraživanja. Ova knjiga je produkt gotovo deset godina rada i istraživanja autora, od kojih su zbog prirode posla tri provedene u Luhansku, što mu je omogućilo praktički izravan uvid u pitanja poput društvenog identiteta Donbasa i stvarnog mišljenja naroda o rusko-ukrajinskom sukobu. Autor nije imao priliku na isti način posjetiti Palestinu i Sjevernu Irsku, ali je u svrhu istraživanja za potrebe ovoga rada, na sustavan i iscrpan način obradio 648 izvora literature, donoseći slijedeći zaključak: „U strogom definicijskom smislu, terorizam nije društveni pokret, ali se može razmatrati kao forma društvenog pokreta kojeg u okvirima međunarodnih odnosa adekvatno objašnjava teorija realističkog konstruktivizma“.