Tko stoji iza police s knjigama? Upoznajte virovitičke knjižničare koji razbijaju stereotipe o svom zanimanju

28. listopada 2025.

Tko su zapravo knjižničari – čuvari knjiga, promicatelji čitanja, posrednici između štiva i korisnika ili pokretači kulturnih programa? U Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica, koja upravo 25. listopada obilježava svoj dan, točan odgovor na to pitanje bio bi – sve od navedenog.

Shodno netipičnoj aktivnosti „Živa knjižnica – pročitajte ljudske knjige: Što knjižničari rade?“ u sklopu Mjeseca hrvatske knjige, u kojoj su korisnici knjižnice dobili jedinstvenu priliku „čitati“ ljude, a ne knjige – virovitički knjižničari odlučili su otkriti sve slojeve svog zanimanja.

Prošetali smo odjelima Gradske knjižnice i čitaonice Virovitica i u razgovoru s voditeljima istih, doznali zanimljive odgovore na pitanja o tome kako izgleda radni dan knjižničara, što sve stoji iza posudbe knjiga i s kakvim se izazovima susreću u svakodnevici.

ŠTO KNJIŽNIČARI RADE?

Ulaskom u virovitičku Knjižnicu, prvo zatičemo Mirjanu Kotromanović, voditeljicu Odjela za djecu i mlade, među šarenilom literature za najmlađe korisnike. Objašnjavajući kako izgleda jedan njen radni dan, naglašava kako su klasični stereotipi o knjižničarima – da samo posuđuju i razdužuju knjige, ipak neistina.  

– Moj tipičan dan započinje provjerom mailova, službenih web stranica knjižnice te stranica koje se primarno bave dječjom književnošću. Potom radim tehničke stvari – pregled frontova i nadopunjavanje novim knjigama kako bi najmlađi knjigoljupci vidjeli što je novo. Tijekom ostatka dana sam na usluzi na Odjelu za djecu i mlade (usluživanje VR-A, plejke, lektire, knjiga), a pojedini dani rezervirani su i za radionice, održavanje čitateljskih klubova za djecu i mlade, pripremu i izvedu obiteljskih bibliopub kvizova, „turistički“ obilazak knjižnice i upoznavanje djece sa sadržajima knjižnice, dogovor za susrete s piscima i moderiranja te projektne aktivnosti – objašnjava nam Mirjana Kotromanović.

– Kako je Odjel za djecu i mlade usko vezan uz Informacijski pult, često uskačem na posudbu, zadužujem, razdužujem, upisujem nove članove, vršim rezervacije. Svakodnevno radim stručnu obradu dječjih knjiga, pregledavam i predlažem dječje knjige koje su za otpis i upisujem prijedloge za knjige koje bi bilo dobro nabaviti – dodaje.

Najdraži dio posla joj je upravo interakcija s ljudima, a najmanje „čari“ nosi suhoparno pisanje izvješća za projekte, s čime se slažu i druge kolege. No, sama čar knjižnice nikada ne blijedi, dodaje.

– Kada razmišljamo o knjižnicama budućnosti, mnogi zamišljaju moderne zgrade prepune ekrana i robota. Smatram da izgled knjižnice ipak nije najvažniji. Knjižnica budućnosti kakvu ja zamišljam možda neće biti najmodernija zgrada, ali će biti mjesto znanja, prijateljstva i jednakih mogućnosti za sve – zaključuje Kotromanović.

U prizemlju virovitičke Knjižnice, uz Odjel za djecu i mlade te Informacijski pult, nalazi se i prostorija iz koje se najčešće čuju žamor i dječji smijeh. Riječ je o – Igraonici.

– Svaki dan čekaju nas novi izazovi, aktivnosti i planovi. Nekada je dan ispunjen u radu i druženju s djecom, dok je drugi rezerviran za pripremu materijala, organizaciju aktivnosti i prepun onih najmanje dragih – administrativnih zadataka. Najdraži dio ovoga posla jest upravo rad s djecom. Poseban je osjećaj potaknuti mališane na čitanje i stvoriti im naviku posuđivanja slikovnica – ističe Ivana Molnar, voditeljica Igraonice.

Unatoč tome što ljudi misle da su knjižničari strogi i tihi, zapravo su vrlo komunikativni, druželjubivi i kreativni, kaže. Organiziraju razna događanja, vode radionice, promoviraju i potiču čitanje, dodaje Molnar. Upravo tome današnje knjižnice i teže.

– Mislim da će knjižnice sve više postajati društveni i kulturni centri, mjesto dostupna svima. Ovdje ne posuđujemo samo knjige, već se družimo, razmjenjujemo znanja i stječemo nova iskustva – zaključuje.

SLIKA KNJIŽNIČARA KOJI SJEDI ZA PULTOM – NESTAJE

Penjući se stepenicama do prvog kata Knjižnice, iza ekrana zatičemo Dávida Karácsonyija, voditelja Stručno-znanstvenog odjela.

– Tijekom radnog dana najčešće se bavim ažuriranjem internetske stranice knjižnice; objavljivanje članaka o proteklim događajima i priprema vizuala za nadolazeće. Rješavam tehničke poteškoće, bilo sa serverske strane ili na računalima kolega. Ako dođe zahtjev za pomoć pri pronalasku literature za stručni rad, ispunjavam ga naizmjenično s kolegicom, a ako je taj dan planiran i neki događaj u knjižnici, pripremam tehničku opremu i pobrinem se da sve funkcionira – govori nam Dávid Karácsonyi, dodavši da ga izjave poput „tebi je super, sigurno imaš vremena čitati za vrijeme radnog vremena“ samo nasmiju.

Za razliku od kolegica, Dávidu je od interakcije s ljudima ipak draže isprobavanje novih tehnologija i pronalaženje načina za njihovo povezivanje s knjižničarstvom. Digitalne tehnologije privode kraju tradicionalno knjižničarstvo u kojemu knjižničar jedini zna što sve ima u knjižnici, kaže.

– Jedan od novijih primjera je nabava skenera za knjige pomoću kojega vršimo digitalizaciju stare zavičajne građe i time omogućujemo građanima čitanje zavičajnih autora od kuće. Isto tako, u sklopu projekta opremanja STEAM odjela nabavili smo raznolike robote za podučavanje. Provođenje edukativnih radionica s tim robotima je jako zanimljivo, djeca danas imaju sjajne mogućnosti za susresti se s tehnologijom – objašnjava Karácsonyi, dodavši kako knjižnice, posebice narodne, moraju ići u korak s vremenom.

Zaključuje kako će knjižnice u budućnosti postati višenamjenske ustanove koje teže pružanju tehnologija i prostora za druženje, u kojima će knjižničari postati neka vrsta mentora koji će svojim znanjem obrazovati zainteresirane. Slika knjižničara kao osobe koja sjedi za pultom i pronalazi knjigu nestat će, pretpostavlja, a virovitička Knjižnica po tom pitanju ide u dobrom smjeru.

Na istom katu, između polica literature za već iskusne knjigoljupce, čekala nas je Nela Krznarić, voditeljica Odjela za odrasle. Njen „tipičan dan“ ne postoji, kaže, jer je posao u knjižnici itekako raznolik, sadržajan i zanimljiv.

– Rješavaju se prioriteti i poslovi se skoro uvijek isprepliću, što pridonosi dinamičnosti knjižničarskog posla. Od organiziranja i provođenja kulturnih programa, čitateljskih radionica i zelenih programa, sve do zavičajne baštine, pretraživanja literature za stručne i znanstvene radove, pospremanja knjiga, postavljanja izložbi te rada s korisnicima – sve to čini posao knjižničara – ističe Krznarić.

Najdraži dio posla za ovu voditeljicu Odjela za odrasle jesu čitateljske radionice s ranjivim skupinama korisnika – njima se doprinosi promoviranju čitanja u svrhu unapređenja zdravlja, kaže. Zajedno uče i rastu. S druge strane, teško joj je izdvojiti najmanje drag posao, možda izrada statistike koja je nužna u radu Knjižnice, dodaje.

OČUVAJMO HRVATSKI JEZIK NA POLICAMA

Završivši razgovor s Nelom, ulazimo dublje među police i pronalazimo pomalo skrivena vrata Službe nabave i obrade. Ondje zatičemo Danijelu Crnčić, voditeljicu Službe.

– Moj radni dan uglavnom se sastoji od iščitavanja elektroničke pošte i odgovaranja na istu, pregleda web stranica nakladnika i distributera knjiga, administrativnih poslova u svezi s nabavom knjižnične građe i koordinacije obrade nabavljene građe. Moram priznati da mi je najdraže iščitavanje kratkog sadržaja knjiga u izlasku i procjena koliko će se čitati, dakle odabir knjižnične građe. Najmanje zanimljiv dio posla su reklamacije pristiglih paketa s knjigama, kada se utvrdi da stanje nije u skladu s dobivenim ponudama – otkriva nam Danijela Crnčić.

Najčešći stereotip koji je čula o svom poslu jest da su knjižničari pročitali sve knjige pa ih pamte po svim odlikama, od njihova sadržaja do vanjskog izgleda korica. Govoreći o budućnosti, narodne će knjižnice izgledati onako kako ih budu oblikovali njihovi neposredni korisnici, ističe. Međutim, s obzirom na demografske promjene kojih smo svjedoci, moramo se pozabaviti očuvanjem i zaštitom udjela hrvatske književnosti i jezika na policama narodnih knjižnica, dodaje Crnčić.

TERENSKI RAD KNJIŽNIČARA

Jedna od onih čiji je dan također dinamičan jest Silvija Perić, voditeljica Županijske matične razvojne službe.

– Dan na poslu voditeljice Matične razvojne službe najčešće je određen odlaskom u jednu od školskih ili narodnih knjižnica diljem županije. U obilascima knjižnica daje se stručna pomoć, predlažu se rješenja vezano uz prostor i knjižničnu građu, kao i edukacija o promjenama u knjižničarstvu. To je ujedno i najljepši dio dana, kada se u izravnom kontaktu s knjižničarima razgovara o poslu, napretku, nedostacima i slično – otkriva.

Nakon obilaska, voditeljica priprema stručne izvještaje, planove i analize. Velika se pažnja posvećuje edukaciji knjižničara, bilo individualno ili putem Centra za stalno stručno usavršavanje, kao i pisanjem Erasmus+ projekata, dodaje.

– U knjižničarstvu sam gotovo 25 godina, puno se stvari promijenilo, ali strast i ljubav prema ovom poslu ostala je ista. Vjerujem da će i za 20 godina Knjižnica, kao i do sada, pratiti promjene i prilagođavati se pojedincu te zajednici – zaključuje Silvija Perić.

Posljednju voditeljicu službe viđamo izvan Gradske knjižnice – njen je posao također na terenu. Elena Marošević voditeljica je Bibliobusne službe Virovitičko-podravske županije, netipičnog knjižničarskog posla koji podrazumijeva boravak u „putujućoj knjižnici“.

– U Bibliobusnoj službi ne postoji “tipičan dan”. Svako jutro donosi nešto novo, različita mjesta, druge korisnike, nepredvidive vremenske prilike i drugačije ceste. Prije samog polaska na teren, pripremamo knjige koje su nam potrebne za taj dan i krećemo. Ovdje nema monotonije i svaki je dan živahan – otkriva Elena Marošević.

– Najdraži dio ovoga posla jest vidjeti osmijehe na licima djece i njihovo veselje kada Bibliobus dođe u njihov kraj. Tu su i stariji korisnici koji nas također nestrpljivo iščekuju. S druge strane, najmanje nam je draga zima; vozilo je teže ugrijati, ali već imamo iskustva pa se pripremimo za hladnije dane – dodaje.

Ravnatelj virovitičke Knjižnice Robert Fritz ističe kako je posebna vrijednost ovogodišnjeg programa Mjeseca hrvatske knjige upravo u približavanju knjižničarske djelatnosti široj javnosti – ne samo kroz knjige, već i kroz ovakve razgovore s djelatnicima koji čine srce svake knjižnice, zaključuje.

(icv.hr, dj)