Književnost i fotografija spojile generacije: Katica Kovačević predstavila tri knjige, Dorian Kovačević otvorio izložbu

11. studenoga 2025.

U petak, 7. studenog, Gradska knjižnica i čitaonica Virovitica postala je mjesto susreta dviju generacija i dvaju umjetničkih izričaja – pisane riječi i fotografije. Naime, umirovljena novinarka Katica Kovačević održala je promociju svoja tri naslova, Pismo za Emu, Miris kamilice i Pretežno oblačno, a potom je otvorena i izložba mladog fotografa Doriana Kovačevića, učenika trećeg razreda virovitičke Gimnazije Petra Preradovića i Katičinog unuka. 

TRI KNJIGE U DVIJE GODINE

Nakon prva dva naslova koja su promovirana 2023. godine, Katica Kovačević, odmila zvana Kaja, u roku samo dvije godine napisala je nove, čak tri knjige. O čemu govore, objasnila nam je u nastavku.

– U životu upoznate brojne ljude, neki prođu da ih se više ni ne sjetite, a neki vam ostanu u sjećanju. Tako je meni u sjećanju ostala žena čiju sam životnu priču prenijela u prvoj od danas predstavljene tri knjige, Pismo za Emu. Naime, riječ je o ženi koja je živjela u drugoj polovici 20. stoljeća, a tek je u prvih 15 ili 20 godina 21. stoljeća pronašla smisao svoga života. Druga knjiga, Miris kamilice, također govori o čovjeku kojeg sam poznavala, točnije o njegovom životu od 28. godine do umirovljenja. Treći naslov govori o ljubavi roditelja i djece, ali osobito o tome što se dogodi kada tu ljubav nešto poremeti. Knjiga se zove Pretežno oblačno, ali ne govori o vremenskim (ne)prilikama, već o tome kako je nekome cijeli život sunčan i lijep – a nekome kišovit i oblačan – pojasnila nam je Katica Kovačević, dodavši kako je posljednja u nizu posvećena njenom sinu Tomislavu.

Ova umirovljena novinarka i dugogodišnja djelatnica Informativnog centra Virovitica otkrila nam je i odakle crpi toliku inspiraciju te motivaciju za pisanje nakon godina i godina novinarskog izvještavanja.

– U trećoj životnoj dobi se itekako može stvarati, ukoliko vam je život posložen tako da vas nitko više ne može optuživati ili „šikanirati“. Ako vam je život lijep i zdravi ste, onda imate volje i nešto raditi, a ja sam izabrala pisanje – dodaje Kaja.

POSEBNI, NJOJ DRAGI LJUDI

Večerašnju promociju obogatila je i ranije spomenuta izložba fotografija Doriana Kovačevića. Da je pomalo nestvarno imati prvu izložbu sa samo 17 godina života i to upravo na bakinoj promociji knjiga, otkrio nam je sam Dorian.

– Nisam mogao ni zamisliti da će moje fotografiranje tijekom šetnji gradom doći do ovako visoke razine. Fotografijom sam se počeo baviti prošle godine, a uzor su mi bili drugi ljudi koji su njome predstavljali svu ljepotu prirode. Nastojao sam uloviti najbolje motive iz Virovitice i Hrvatske, mjesta kojima putujem, i predstaviti tu ljepotu drugima. Kada je riječ o nastanku samih fotografija, koristio sam starije digitalne fotoaparate iz ranih 2000-ih, zbog njihovih posebnih senzora koji nisu poput ovih današnjih – govori nam Dorian o svojoj prvoj izložbi, za koju je izbor fotografija napravila ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica Mihaela Kulej.

Vrativši se na promociju knjiga, o autoričinom stvaralaštvu govorila je moderatorica večeri Marija Karascsonyi, dok su ulomke iz djela čitale Renata Turković-Kasumović i Ivana Vidas. Prigodnim riječima okupljeno mnoštvo, među kojima su bile i saborska zastupnica Vesna Bedeković te predsjednica Gradskog vijeća Ivančica Fett-Škvarić, pozdravio je ravnatelj Robert Fritz, a večer je svojim nastupom začinila i učenica GŠ Jan Vlašimsky Virovitica, Iva Perić.

KAJINA KNJIGA RASPLAKALA POLA VLAKA

Okupljenima se nakratko obratila i saborska zastupnica Vesna Bedeković, istaknuvši kako je večeras isključivo u svojstvu Kajine vjerne čitateljice i – prijateljice.

– Poziv za večerašnju promociju pronašla sam u poštanskom sandučiću – i to me ganulo, ponajprije zato što se moja komunikacija s Kajom u zadnjih par godina, uz nekoliko rijetkih poruka, uglavnom odvija putem poštanskog sandučića. Tako svaki put kada Kaja napiše novu knjigu, istu mi uredno pošalje poštom na kućnu adresu – osvrnula se Vesna Bedeković.

– Moram priznati da sam Kajina vjerna čitateljica. Govoreći o prve dvije knjige, rekla bih da je Malčika klasik i da spada u ona djela koja zaista opisuju život i odrastanje žene, čak i hiperrealistički – njenu borbu za život te probijanje u maloj sredini. Drugu knjigu, Alo, Kate, čitala sam u vlaku između Zagreba i Pitomače i uspjela sam rasplakati pola kompozicije. Riječ je o sjajnim knjigama i izvrsnoj književnici, stoga samo mogu reći – Kajo kapa dolje – završila je Bedeković.

(icv.hr, dj)

1 2 ►