Novi naslovi iz psihološke proze

3. prosinca 2025.

Han, Kang: Bijela knjiga. Zagreb: Hena com, 2025.

Tijekom književne rezidencije u stranoj zemlji bezimena pripovjedačica usredotočuje se na bijelu boju – snijeg, sol, papir, mlijeko – kako bi njome izrazila i shvatila svoju unutarnju bol. U nizu lirski ispisanih, meditativnih fragmenata nastoji se suočiti s davno proživljenom obiteljskom tragedijom: smrću starije sestre koju nikad nije upoznala. Pokušava zamisliti trenutke koje je sestra mogla doživjeti – prvi dah, prvo hranjenje, prvi snijeg – i time stvoriti intimni prostor sjećanja, tuge i pomirbe. Bijela knjiga Han Kang dirljivo je poetsko djelo o prolaznosti, boli i ljepoti. Kroz jednostavnu, a snažnu simboliku bijelog autorica istražuje granice života i smrti, prisutnost gubitka i krhkost postojanja. Ova knjiga je više od romana – to je meditacija u prozi, tiha molitva za sve što je nestalo, ali i pokušaj da se iz bjeline stvori novi početak.

Izvor: hena-com.hr

Knapp, Florence: Imena. Zagreb: Hena com, 2025.

Ako jutro svane i ako oluja prestane bjesnjeti Cora će nadjenuti ime svojem sinu. Ili će možda – i to je ono što je doista muči – odlučiti o tome tko će on postati. Godina je 1987., a u danima nakon velike oluje Cora kreće sa svojom devetogodišnjom kćeri u matični ured upisati u rodni list ime svojeg sina. Njezin muž očekuje da će slijediti dugogodišnju obiteljsku tradiciju i dječaku dati njegovo ime. No suočena s tom odlukom, Cora oklijeva, pitajući se je li ispravno da njezino dijete dijeli ime s generacijama autoritarnih muškaraca. Odluka donesena u tom trenutku oblikovat će tijek njihova života. Sedam godina poslije njezin je sin Bear – ime koje mu je odabrala sestra, a koje će se pokazati jednako razorno kao i oluja iz koje je proizašlo. Ili je Julian – ime koje je majka priželjkivala, vjerujući da će mu pružiti priliku da postane ono što doista jest. Ili je Gordon nazvan po ocu i odgajan po njegovu uzoru, no postoji li ikakva mogućnost da se taj obrazac slomi?

Izvor: hena-com.hr

Šojat, Ivana: Sanjao sam snijeg. Zagreb: Naklada Ljevak, 2025.

Sanjao sam snijeg iznimno je intimna i emotivna priča o suočavanju sa smrću, tugom i sjećanjima. Glavni pripovjedač promatra gubitak majke i kasnije tihu patnju oca, istodobno se boreći s vlastitim osjećajem krivnje, nesigurnošću i pitanjem smisla života. U nizu slika, od pogrebne povorke, prisjećanja na majčine priče, njezine vedrine usprkos bolesti, do prizora iz djetinjstva, Ivana Šojat snažno, poetično i iskreno plete naraciju ne nudeći utjehu patetikom, nego iskazivanjem onoga što se proživljava u susretu s gubitkom voljene osobe i slikama sjećanja na zajednički provedene trenutke. Posebno su dojmljivi opisi intime u kući nakon majčina odlaska, otac koji se slama, sin koji u snovima traži njezin glas, sitni detalji (miris losiona, zvuk rakije, stare fotografije) koji odjednom postaju nositelji čitavog jednog života, dok granica dijaloga života i smrti biva tanka, gotovo nevidljiva. Roman zatvara krug tugovanja, prihvaćanja i nastavka života, ali bez iluzije da će bol nestati, a boje izblijedjeti, podsjećajući na to koliko mogu biti krhki obiteljski odnosi, koliko je teško nositi se s teretom rastanka.

Izvor: ljevak.hr