20. susret Čitateljskog kluba književnih klasika

16. veljače 2026.

Na 20. susretu Čitateljskog kluba književnih klasika, razgovarali smo o romanu Gospođa Bovary, francuskog književnika Gustavea Flauberta.

“Prije nego što se udala, vjerovala je da zna što je ljubav; ali kako sreća što bi bila morala poteći iz te ljubavi nije dolazila, mislila je da se zacijelo prevarila. I Emma se trudila doznati što zapravo u životu razumijevamo pod riječima sreća, strast i zanos, koje su joj se činile toliko lijepima u knjigama.”

Naši, mahom oduševljeni članovi, napisali su i ovaj puta svoje osvrte:

Pisac izvrsno komponira radnju uključujući mnoge likove u međusobnim odnosima, a sve je usmjereno na Emu. Izvanredno su prikazani likovi,njihov fizički izgled te psihološke i mentalne osobine koje objašnjavaju djelovanje. Ne bih određivala temu jer ovo je roman s mnogo lica pa uključuje različita područja života I sudbina. Pišući o Emi autor govori o mnogim ženama I muškarcima onoga doba, ali i danas. Ne mijenja se ljudska priroda tako brzo, ali su vremena drukčija. Pa ipak prečesto  čitamo o nasilju koje žene trpe pa i o ubojstvima i samoubojstvima koja se događaju. Stil mu je izvanredan. Njegova rečenica je bogata, razvedena a uvijek jasna i razumljiva. Minuciozan je u opisima, zamjećuje i kap rose i krilo leptira, ali i kapi znoja od strasti i žudnje kao i izraze lica i govor tijela u Eminim živčanim napadajima i  slomovima. Ema je tek morala naučiti kakvi su ljudi. Kad čitam Flaubertove rečenice, ponekad mi se čini da vidim ponajbolji slike impresionista ili talijanskih majstora renesanse, a ponekad i mračna platna ekspresionizma, a ujedno slušam i dojmljivi glazbu velikih majstora zvuka. Nesvakidašnji stilist je Flaubert, a također i pisac istančanog zapažanja, odličan psiholog, rekla bih pisac za sva vremena. Drago mi ga je čitati, volim ga.

Goranka Pavelić

Pogledala sam dvije filmske adaptacije Madame Bovary, iz 1991. i 2014. Niti jedna ne može u cjelosti prikazati dubinu Flaubertovih emocija. On je, uz Balzaca, vodeći francuski književnik koji je uspio prikazati Emmu kao zaokruženog lika; a nas čitatelje ostavlje u nedoumici trebamo li je osuđivati ili žaliti.

Katarina Miholić

Flaubertov roman slojevita je analiza života u malograđanskoj sredini, koja glavne likove formira na načine koji im osiguravaju složene odnose i fatalne interakcije. Umješnost autorova stila čitatelja drži prikovanim uz tekst od prvoga do posljednjega retka. Tragična junakinja i njezina sudbina postavlja i ostavlja otvorenim brojna pitanja jer ljudski odnosi opisani u romanu svevremenski su, definitivno primjenjivi i na današnjicu. Maestralan roman francuskog realizma kojeg je bio užitak ponovno čitati.

Natalija Bajer

Moram priznati kako nisam veliki obožavatelj francuskoga realizma. Zola i Balzac ostavili su me prilično razočaranim. Njihova težnja za postizanjem apsolutno realistične slike čovjeka dovodi do artificijelnih, gotovo beživotnih likova. No, Flaubert je jedna potpuno drugačija priča. Za njega mogu reći da je zasigurno jedan od najboljih realista. Madame Bovary pročitao sam prije dvije godine, ali ostavila je na meni snažan dojam. Odakle krenuti uopće? Možda od stila. Ono što Flauberta čini majstorom jest njegov osjećaj za rečenicu, ritam priče. Nijedna rečenica nije suvišna, točno ima osjećaj kada razlomiti nizove dugačkih rečenica kratkim rečenicama. Svaka rečenica puna je života, a kako je kolegica s kluba odlično zapisala, Flaubertov stil podsjeća na platna impresionizma i renesanse, ali i na mračna platna ekspresionizma. U Flaubertovu stilu točno se osjete struje modernizma koje će se kasnije pojavljivati u francuskoj književnosti. Ono što Flauberta također čini majstorom jesu njegovi likovi i odlična analiza društva. Emma Bovary suvremeni je lik, junakinja koju je društvo izdalo od samoga početka. A zašto je Emma suvremena? Djeca i danas odrastaju pod staklenim zvonom, ušuškani u bajke o svijetu. Onda odrastu, odlaze u svijet s očekivanjima da će pronaći ono o čemu im se pričalo cijelo odrastanje. A onda ih svijet prevari, pokaže im pravo lice, a mladi ljudi ne znaju kako se suočiti s time. Upravo zato mislim da je Emma suvremeni lik. Ne srlja u odnose jer je glupa, već zato što je neiskusna i odgajana s krivom slikom svijeta. Upravo je zato Flaubert sjajan sociolog i psiholog. On prikazuje društvo kako je: beskrupulozno, željno drame, skandala samo radi zabave.

Niko Abramović

Gospođa Bovary revolucionaran je roman 19. st. koji svoju važnost i veličinu zadržava i danas jer riječ je o remek-djelu ne samo francuske, već i svjetske književnosti. Ideja za roman, inspirirana stvarnim događajem zabilježenim u crnoj kronici, ne ostaje tek banalna slika jednog vremena i prostora, već prerasta u univerzalnu predodžbu unutarnjeg svijeta junakinje, kao i duboka analiza ljudskih karaktera i odnosa. Flaubert je na ovom romanu radio pet godina, sačuvano je preko 70 skica koje ga potvrđuju kao genija jezika i pronicljivosti, u što će se uvjeriti svaki čitatelj (i slušatelj), a uzvišenost jezika nije se izgubila ni u prijevodu Mije Pervan. U romanu se isprepliću romantičarski patos s realističkim uvidom u društvene odnose te se najavljuje modernizam, kako u Eminom spleenu, tako i u neupravnom govoru koji će postati unutarnji monolog. Ono što me ovom romanu uvijek vraća nije samo junakinja s kojom se i sam Flaubert poistovjetio: „Ema Bovary, to sam ja!“, već stil i struktura rečenice u kojoj je svaka misao i riječ u službi umjetničkog dojma. Ona svojim sadržajem pokreće sva osjetila, pa koliko god se djelo činilo tužnim zbog postupaka likova, čitatelj će biti nagrađen pravim umjetničkim doživljajem.

Ivana Vlaisavljević

Na sljedećem susretu 12. ožujka 2026. čitat ćemo poeziju književnih klasika po izboru.