68. susret Čitateljskog kluba Nije bilo slučajno

30. ožujka 2026.

Na 68. susretu čitateljskog kluba Nije bilo slučajno razgovarali smo o knjizi Napola žensko indijskog autora Perumala Murugana u izdanju iz 2022. godine, nakladničke kuće Petrine knjige iz Zagreba u prijevodu Branke Grubić. Primjerke i ovoga romana donirao je izdavač na čemu smo posebno zahvalni.

Kratak sadržaj: Kaali i Ponna u braku su već nekoliko godina, ali ni narodna medicina ni vjerski obredi nisu mogli ispuniti njihovu želju za djecom. Kalli ne želi tražiti drugu ženu, njih se dvoje iskreno vole, ali pritisak okoline, obitelji i vjere tjera ih da ipak pokušaju još nešto, a čini se da postoji još samo jedan izlaz…

Citat iz knjige: „Činilo se da je svugdje bilo nekoga tko je imao zadaću podsjetiti ga da nema djece. Najradije bi se izderao na njih: “Što vas je briga imam li djece ili nemam! Umuknite i gubite se!” Ali nije mogao. Što ga je sprječavalo da dijeli takve verbalne šamare kao oni? Ponna nije imala problem s tim da bude bezobrazna. Ali on to nije mogao.”

Knjiga je dobila ocjenu vrlo dobar(4)

Naše članice su ovako doživjele roman:

Roman je jedan od onih koje možda nemaju hrpu lijepih rečenica koje bih prepisala u bilježnicu, ali me tjerala na razmišljanje. Njihova čežnja da imaju dijete bila je gotovo “opipljiva”, baš sam ju osjetila..i pomislila na mnoge ljude koji se i danas sa takvom situacijom “bore”. Također, pomislila sam kako katkad primjećujem kod današnjih mladih mama koliko zdravo za gotovo pojedine uzimaju činjenicu da imaju djecu.

Anja Duršot

Knjiga mi se svidjela jer je pred mene kao čitatelja stavila pitanja o kojima nisam mogla kao promatrač dati konačan sud. Puna je realističnih prikaza mentaliteta jednog naroda i izvrsno su psihološki prikazani likovi. Knjiga drži pažnju do samog kraja, a kad se pročita još neko vrijeme ostajete s likovima u njihovim životnim situacijama tražeći rješenje.

Marina Bulat

Tema je svakako uvijek aktualna, teška i emotivna no previše mi je bilo opisivanja tih njihovih običaja, osude i zlih jezika.  Nekako sam stekla dojam, možda i prestrogi, da su željeli dijete ne toliko zbog sebe, nego da bi udovoljili društvu, susjedi i rodbini.

Mihaela Kuhner Grubić

Pročitala sam ovu knjigu u jednom dahu iako mi je tema bila teška i većinu vremena činila me tjeskobnom. Opisi glavnih i sporednih aktera i njihovih međusobnih odnosa bili su mi uvjerljivi i zaokupljali su mi pažnju cijelo vrijeme. Promišljanje o knjizi  i uspoređivanje sličnosti i razlika između njihovih i naših života, kultura i običaja opet su me doveli u stanje nelagode i stekla sam dojam da su ljudi ondje i ovdje sličniji nego što bismo to možda pomislili, barem na prvu. Knjiga mi je izvrsna i mislim da ću o njoj razmišljati još dosta dugo nakon čitanja.

Natalija Bajer