22. susret Čitateljskog kluba književnih klasika

17. travnja 2026.

Na 22. susretu Čitateljskog kluba književnih klasika razgovarali smo o romanu Patnje mladog Werthera  njemačkog pisca J.W.Goethea. Djelo je svojom bezvremenskom tematikom pogodovalo sadržajno zanimljivoj raspravi.

Evo što su o knjizi napisali naši članovi:

Epistolarni roman predromantičarskog razdoblja s kraja 18.stoljeća govori o strastvenoj neostvarivoj ljubavi mladića prema djevojci. Mladićeva pisma prijatelju puna su duboke čežnje i melankolije, nemira i tuge.To je bilo vrijeme pokreta mladih intelektualaca Sturm und Drang-oluja i nagon i svjetonazora Weltschmerz-svjetska bol kao suprotnost prosvjetiteljskom nazoru. Mladi ljudi su se pobunili protiv nepravednog društvenog sustava želeći se vratiti duhovnosti, prirodi i osjećajnosti. Werther je istinski predstavnik tog vremena i romantik koji tragično skončava zbog nesretnog skupa okolnosti tog vremena uključujući i neuzvraćenu ljubav.

Jadranka Knežević

Roman je to koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim, stoga ga treba pročitati jer ono što je njegova najveća vrijednost (kao i svih kanonskih djela) je da budi emocije i potiče na promišljanje mora li biti baš tako. I onda ili suosjećamo s Wertherom ili nas ljuti njegova preosjetljivost  i nemogućnost prilagodbe svijetu koji zahtijeva pragmatičnost i racionalnost.

Ivana Vlaisavljević

Wertherov utjecaj na razvoj romantizma, zanimljivi autobiografski elementi i moji osobni dojmovi i utisci uvijek će ga činiti velikim djelom za mene. Jedna sam od ljudi koji se mogu poistovjetiti s Wertherom na nekoj razini, a to je ujedno i moja najdraža stvar kod njega. Ljudi kao Werther uvijek su postojali i postojat će, a za mene je najljepše u književnosti kada se mogu poistovjetiti s likovima

Ana Aleksić

Autor u romanu, vremenom radnje smještenom na kraj 18.stoljeća, opisuje njemačko društvo i položaj pojedinca koji propituje smisao ljudskog postojanja kroz svoje snažne osjećaje. Uspoređuje način života različitih staleža toga društva i suočava se s činjenicom kako ga pridržavanje nametnutih krutih pravila sputava, stoga teži samoostvarenju kroz iskazivanje osjećaja. Do zapleta u knjizi dolazi u trenutku kada naš junak shvaća kako mu oni nisu na jednak način uzvraćeni od objekta njegova obožavanja, što ga odvodi u propast. Mnogi etiketiraju roman patetičnim, ali pritom ne mogu poreći kako Goethe u njemu progovara o mnogim važnim temama i na taj način izaziva brojne rasprave i privlači pozornost publike na svoj rad. Osobno smatram kako su najvažnija razmatranja o stanjima duše, prouzročena intenzivnim proživljavanjem emocija glavnog junaka, posebno stoga što do tog doba takva otvorena iskazivanja osjećaja nisu bila uobičajena. Ovo je svakako knjiga koju niti jedan ljubitelj pisane riječi ne bi trebao zaboraviti uvrstiti na svoj popis čitanja.

Natalija Bajer

„Nema ničeg čega ljudi jedno drugo ne lišavaju. Zdravlje, dobar glas, radost, odmor! A većinom iz gluposti, neshvaćanja, i uskogrudnosti, a kad ih slušamo, pomislio bi da to čine u najboljoj nakani. Kadkad bih ih na koljenima molio da ne rovare tako bijesno po vlastitoj nutrini.“