NOĆ KNJIGE 2026. Predstavljena pjesnička zbirka Slavice Sarkotić „Wislawu rijetko posuđuju“: „Meni je pisanje kao disanje“

23. travnja 2026.

U Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica započela je ovogodišnja Noć knjige, manifestacija pokrenuta kako bi se, bez zatvaranja očiju pred često nelijepom svakodnevicom, progovaralo o radosti čitanja knjiga. Tim povodom, u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Virovitici, u srijedu, 22. travnja, predstavljena je pjesnička zbirka Slavice Sarkotić Wislawu rijetko posuđuju.

Prije samog predstavljanja, okupljeno mnoštvo pozdravila je zamjenica ravnatelja Gradske knjižnice i čitaonice Nela Krznarić, naglasivši kako manifestacije poput Noći knjige imaju za cilj promovirati kulturu čitanja, podsjetiti javnost na dobrobiti čitanja te vratiti knjigu – u fokus.

Upravo to čini i pjesnikinja Slavica Sarkotić, napisavši svojevrsni hommage Wisławi Szymborskoj, poljskoj pjesnikinji i dobitnici Nobelove nagrade za književnost – vrativši tako njen lik i djelo u fokus javnosti.

– Bila sam u knjižnici jedne zime i, vraćajući stare knjige, htjela sam posuditi nove – između ostalog i poeziju Wisławe Szymborske, moje omiljene pjesnikinje. Knjižničar me prvo čudno pogledao, a potom je išao tražiti i konačno je pronašao. Ta je knjiga u 12 godina posuđena svega 4 ili 5 puta. Budući da je riječ o jednoj Nobelovki, to me doista dirnulo i došla sam na ideju da napišem nešto o njoj – prepričava Slavica Sarkotić.

– Nijedna od mojih pjesama nije izmišljena; ja samo posuđujem od ljudi oko sebe i njihovih života, kako bi rekla Julijana Matanović. Sve je na tragu toga kako je Wisława pisala, ovo je ustvari posveta njoj – dodaje.

PISANJE KAO DISANJE

Slavica Sarkotić, po struci inženjerka medicinske citologije, piše od djetinjstva. Objavljivala je u časopisima, nastupala na recitalima, zastupljena je u zbornicima i antologijama. Više njenih pjesama je uglazbljeno. Do odlaska u mirovinu radila je u citološkom laboratoriju u Sisku kao glavna inženjerka Odjela za patologiju i citologiju. Dobitnica je i nagrade za životno djelo u općini Lekenik – priznanja koje je, kaže, čekala cijeli život i njime na neki način zaokružila svoj put.

Prošla je godina za Sarkotić bila izazovna – preminuo joj je suprug s kojim je u braku provela više od pola stoljeća. Mjesecima potištena, ništa nije pisala. Međutim, sada se polako vraća i ide među ljude, kaže, posebice među one koji joj daju pozitivnu energiju i poticaj za daljnje pisanje. Tu „dobru vibru“ ova talentirana pjesnikinja osjeća i u virovitičkoj knjižnici.

– Znam da nije dugačka staza preda mnom, ali meni je pisanje kao disanje. Cijeli sam radni vijek provela u bolnici, radeći za mikroskopom. Međutim, očito sam rođena kao pjesnikinja, to nam je u obitelji. Još se uvijek ne umaram od pisanja, pa dok ide, ide. Najvažnije mi je da moja pjesma nekoga dotakne, da se netko u njoj pronađe. Također, posebno mi je drago doći u virovitičku knjižnicu, u njoj vlada neka posebna atmosfera i ovdje se osjećam kao kod kuće – završava autorica.

Detaljan program ovogodišnje manifestacije potražite OVDJE.

(icv.hr, dj)

Foto: Rudi Kulej