Na 69. susretu čitateljskog kluba ‘Nije bilo slučajno’ razgovarali smo o romanu ‘Rogus’ Ivane Šojat.

1. svibnja 2026.

Knjiga je dobila ocjenu odličan (5).

Citat iz knjige: Žene su podložnije grijehu, takav je stav, pronalazim. Žene su sumnjive u svim svojim stanjima. Udovice, neudane, siromašne, ali i one bogate koje se mogu same skrbiti za sebe, mršave, žene čudnih frizura, buntovne, one koje su rodile previše, ali i one koje imaju premalo djece, koje nisu rađale, one koje su se usudile zasijati polje različitim sjemenkama, koje su dodirnule mrtvu svinju, koje  nose odjeću šivanu od više vrsta tkanine, žene koje imaju madež ili bradavicu, silovane žene. Sve mogu biti vještice. Dovoljno je uprijeti prst u jednu od njih. Jer svaka će naposljetku priznati. Mora priznati.

Naše članice su ovako doživjele roman:

Roman je najavljen kao priča koja spaja suvremeni i barokni Osijek te govori o borbi žena za slobodu kroz više stoljeća. Ne nalazim dovoljno snažne riječi kojima bih opisala koliko je ta mene radnja ovog romana potresna, pretpostavljam da se svaka čitateljica osjećala slično dok je pratila opis života glavne junakinje. Od prikaza pojedinačnog autorica nas navodi k općem zaključku, a taj nije nimalo laskav po ljudsku vrstu. Žedni smo krvi, ne pokazujemo suosjećanje, orijentirani smo na svoj mikrosvemir i ne zanimaju nas tuđe muke, problemi, nevolje i stradanja, kako nekada, tako i sada, porazno za one koji se ubrajaju u optimiste te smatraju da je čovjek u osnovi dobar, razuman, pitom. Strašni događaji opisani u romanu prenose se i u današnjicu. Možda se žene ne spaljuju na lomačama, ali spaljuju se lutke koje ih utjelovljuju, a maltretira ih se na brojne druge načine. Roman je brutalan prikaz posrnuća ljudskog roda, pisan savršenim stilom i jezikom, besprijekoran u omogućavanju poistovjećivanja s glavnim likovima, ostavlja bez daha. Da je barem fikcija.

Natalija Bajer

Svidjelo mi se ispreplitanje radnji između glavne junakinje i posljednje spaljene vještice u Osijeku, spoj povijesti i sadašnjosti. Vidljivo je da je autorica romana pisala o temi dobro pripremljena.

Knjiga mi je bila čitka, premda je višeslojna. Pojedine rečenice su dubokoumne, tjeraju na promišljanje i također mjesto radnje je Osijek, grad u kojem sam studirala, pa sam poneke opise i vizualno predočavala, a možda je i to jedan od razloga što mi je knjiga lijepa (možda sam u neku ruku subjektivna).

Anja Duršot