Novi naslovi iz autobiografske proze

6. svibnja 2026.

Jelinek, Elfriede: Osobni podaci. Zagreb: Naklada OceanMore, 2025.

Nobelovka Elfriede Jelinek u romanu Osobni podaci podastire svoju „životnu bilancu“ u velikoj priči o krivnji i dugu. Odavno prekinuta porezna istraga u kojoj su poreznici analizirali i njezine najintimnije mejlove, autorici je prilika da se osvrne na svoj životni put. Osobni službeni podaci isprepliću se s izvješćima o sudbini rođaka koji su pred nacistima morali pobjeći iz Austrije, koji su deportirani i ubijeni. Istovremeno, taj je privatni kafkijanski slučaj okidač za promišljanja o globalnim tokovima kapitala, konfisciranoj židovskoj imovini, o utajama poreza i drugim financijskim skandalima. Jelinek se ne obračunava samo sa samom sobom, već i s društvom koje više mari za počinitelje nego za žrtve, i pritom ingeniozno prati razgranate putove novca kao jedne od najvećih tajni suvremene ekonomije.

Izvor: znanje.hr

Orcel, Makenzy: Besmrtnice. Zagreb: Leykam international, 2026.

Roman Besmrtnice daje glas onima koje ga nemaju – prostitutkama i marginaliziranim ženama Haitija. Makenzy Orcel vodi nas u Port-au- Prince nakon razornog potresa u siječnju 2010. godine, gdje jedna prostitutka piscu povjerava priču o stradalim kolegicama, a prije svega o svojoj štićenici Shakiri, koju naziva „mala“. Autor tako oživljava glasove žena s ruba društva koje u ruševinama traže dostojanstvo i komadiće slobode, pretvarajući njihovu prolaznost u literarnu besmrtnost. „Mala“ nije obična prostitutka; hrabra, slobodoumna i prkosna, ona postaje simbol otpornosti i borbe za ljudskost usred nasilja i siromaštva. Besmrtnice su roman o sjećanju, zajedništvu i potrebi da se nečiji život zabilježi kako bi se nastavio. Baveći se temama marginalizacije, ženske otpornosti, seksualnog rada, siromaštva i postkolonijalnih trauma, autor u ovom suvremenom socijalnom romanu sirove opise nasilja i prostitucije ispisuje ritmičnim fragmentima, stvarajući angažirano i poetično djelo koje se čita u jednom dahu.

Izvor: ljevak.hr

Kosor, Jadranka: Žene koje mašu rukama. Zaprešić: Fraktura, 2026.

O bolestima i iskustvima oporavaka nakon njih u nas se i dalje govori rijetko, gotovo sa sramom, kao o nečemu što se događa drugima i dalekima, a svi znamo da se sve to događa i nama i nama bliskima. Ta je iskustva teško dijeliti, a tu traumu, kao i mnoge druge, nosimo duboko u sebi a da o njima ne progovaramo. Jadranka Kosor u novoj autobiografskoj prozi Žene koje mašu rukama bez ustezanja govori o iskustvu operacije obaju koljena, boravka u toplicama, oporavaka, hodanja na štakama i oslobađanja od njih. Kako se oslobađa od štaka, autorica se  prisjeća i nekih ne tako lijepih trenutaka iz svoga života – dramatičnih, kada je kao mlada djevojka jedva preživjela jedan pad, ali i nekih komičnih poput udvarača iz prošlosti koji se pojavljuju kao smije­šni starci u sadašnjosti. Jednako tako bez zadrške izražava svoje političke stavove, komentira situaciju u zemlji i u svijetu, iznosi svoj strah od neoustaštva i govori o tome kakvo je mišljenje o toj temi, kao  i o jednom njezinu potezu kada je kao mlada političarka otišla sa skupa gdje se zaziva­la NDH, imao predsjednik Franjo Tuđman. Jadranka Kosor u ovoj prozi koja se čita kao roman cizelirano opisuje i susrete s običnim ljudima, a uvijek s mnogo ljubavi govori o svojoj obitelji. Žene koje mašu rukama knjiga je o svim ženama koje se moraju osloboditi svojih štaka, stvarnih ili metaforičnih, da bi mogle disati i živjeti slobodno, punim plućima, znajući pri tome da je to i stalna borba i njihovo pravo, ne samo da nemaju štake već i da mašu rukama koliko god i kada god žele.

Izvor: fraktura.hr