71. susret Čitateljskog kluba Nije bilo slučajno

26. lipnja 2026.

Na 71. susretu čitateljskog kluba Nije bilo slučajno razgovarali smo o romanu Babići hrvatskog autora Hrvoja Šalkovića. Djelo je zbog podijeljenih doživljaja čitatelja, izazvalo živahnu i dugotrajnu raspravu.

Citat iz knjige:

„Dio mene tugovao je zbog bake, koja je bila dobra žena, koja nas je voljela, i koja je uvijek napravila najbolje što je znala i mogla. Ali dio mene je zbrajao četvorne metre u Jurišićevoj ulici razmišljajući o tome kako smo brat i ja konačno upali u lovu. Konačno…“

Osvrti naših članova:

Lagana i pitka knjiga, taman za ljeto i dobro mi je došla. Nema nečitljivih i težih djelova, likovi su simpatični. Vlada neka jednostavnost, a „muška spika“ je vidljiva kao npr. rečenica „zeznut je ko kratka deka“ i slične.

                                                                                   Anja Duršot

Knjigu sam pročitala. Laka je za čitanje, ali nije na mene ostavila poseban dojam. Djeluje mi (pogotovo završetak) poput nekakve bajke, nerealno.

                                                                                     Natalija Bajer

Od svih Šalkovićevih knjiga ova je najslabija; kao da je njegov neupitni pripovjedački dar s vremenom izgubio snagu., pa je posao odradio rutinski i prilično površno.

                                                                           Jadranka Knežević

U Babićima Hrvoja Šalkovića nema mnogo iznenađenja i odmaka od njegova prepoznatljiva stila. Mješavina je to avanture, putopisa i biografije koja završava bajkovito. Roman je to putovanja koji započinje gastarbajterskom pričom dvojice braće koja se snalaze u amsterdamskom Slotervaartu. Tibor je stariji i neuhvatljiviji, pravi pikaro koji vješto izbjegava stegu malograđanskog života i baš se donkihotovski bori za najslabije i najranjivije. Mlađi Ivan važniji je za roman jer on je i pripovjedač u 1. licu koji, izvršavajući oporuku, piše i biografiju obitelji prema posljednjoj želji bake Magde koja je zaslužna, usprkos velikoj tragediji koja je obilježila obitelj Babić, da dvojicu braće dovede do sretnoga završetka. Pitko štivo, idealno za vruća poslijepodneva, čita se u dahu jer s junacima prolazimo prilike i neprilike u svim krajevima svijeta (pa se i ova naša klima lakše podnosi), kao i onima koji su nam blizu, Brestovcima – nedaleko od Daruvara. A sve ono što im se dogodilo izmamit će i suosjećanje (popraćeno kojom suzom), te htjeli to priznati ili ne, navijat ćemo da braća uspiju. Kada se to dogodi, i sam čitatelj, ispunjen, zatvara korice knjige s nadom da će i sam svladati sve životne prepreke i izazove.

                                                                               Ivana Vlaisavljević

Knjiga je dobila ocjenu 4 (vrlo dobar)

U srpnju čitamo roman Nada domaćeg autora Ante Tomića.