Četvrti TEDx u Virovitici otvorio važna pitanja o budućnosti: Može li umjetna inteligencija postati naš digitalni dvojnik i što možemo naučiti od prirode?

7. studenoga 2026.

Može li umjetna inteligencija jednoga dana vjerno predstavljati čovjeka, kako razlikovati znanstveni model od stvarnosti, zašto se ne trebamo bojati budućnosti i je li ključ održivog razvoja upravo u boljoj suradnji s prirodom? Neka su to od pitanja koja su obilježila četvrto izdanje TEDx konferencije u organizaciji Gradske knjižnice i čitaonice Virovitica, a koje je održano danas pod temom “Pametno & Održivo”.

Ovogodišnja konferencija okupila je četvero uglednih govornika iz područja znanosti, tehnologije i ekologije, koji su kroz vlastita znanja, iskustva i promišljanja ponudili različite poglede na izazove suvremenog društva. Predrag Pale, Davor Horvatić, Ivica Puljak i Silvija Kolar-Fodor otvorili su teme koje, iako na prvi pogled pripadaju različitim područjima, povezuje isto pitanje – kako donositi pametnije odluke i graditi budućnost u kojoj će tehnološki napredak i očuvanje prirode ići ruku pod ruku.

Jedno od najzanimljivijih pitanja večeri otvorio je Predrag Pale, profesor s Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, predavanjem “Homo Similis”. U središtu njegova izlaganja bila je mogućnost stvaranja digitalnih dvojnika ljudi – sustava umjetne inteligencije koji ne bi samo odgovarali na pitanja i izvršavali zadatke, nego bi predstavljali određenu osobu, oponašali njezin način razmišljanja, komunikaciju i donošenje odluka.

Takva mogućnost otvara sasvim novu dimenziju razvoja umjetne inteligencije, ali i niz ozbiljnih pitanja. Što zapravo čini čovjekovu osobnost? Mogu li se emocije, kreativnost, kultura i jezik prenijeti u digitalni oblik? I, možda najvažnije, kakvu bismo verziju sebe željeli ostaviti budućim generacijama?

– Odabrali smo provokativnu temu umjetne inteligencije jer smo postali svjesni da ljudska inteligencija nije jedini oblik inteligencije koji može postojati. Zanimljivo je razmišljati o tome što bi se moglo dogoditi kada spojimo čovjeka i umjetnu inteligenciju u neposrednoj interakciji. Posebno me zanima mogućnost stvaranja digitalne kopije osobe – ne umjetne inteligencije koja samo odgovara na pitanja, nego sustava koji predstavlja mene, govori poput mene, ponaša se na sličan način te donosi zaključke i odluke. To otvara čitav niz etičkih i pravnih pitanja, ali i pitanje što zapravo znači biti čovjek i što čini našu osobnost– objasnio je Pale.

Matej Rajnović

Govoreći o mogućim opasnostima takvog razvoja, upozorio je na površno korištenje tehnologije i prepuštanje odgovornosti algoritmima.

– Opasnost je u tome da koristimo tehnologiju, a da je pritom ne razumijemo, kao i da se odričemo vlastite odgovornosti. To se može dogoditi na svim razinama, od osobne do nacionalne. Ne smijemo prepustiti stroju ili algoritmu donošenje odluka, a zatim izbjegavati odgovornost za njihove posljedice. Čovjek mora uvijek biti onaj posljednji koji donosi odluku i za nju snosi odgovornost– poručio je.

Na važnost razumijevanja granica novih tehnologija nadovezao se i teorijski fizičar Davor Horvatić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U predavanju “Model nije stvarnost” govorio je o tome kako naš mozak neprestano stvara vlastiti model svijeta, kako znanost pomoću matematičkih modela opisuje prirodne pojave te kako slične principe danas primjenjuje i umjetna inteligencija.

– Mi svijet doživljavamo kroz modele koje izgrađuje naš mozak. Fizika također gradi matematičke modele svijeta oko nas, odnosno modele koji opisuju ono što mjerimo i opažamo. Danas imamo i novu tehnološku revoluciju, s nizom metoda strojnog učenja koje često nazivamo umjetnom inteligencijom. Koristimo modele koje smo izgradili kao ljudi kako bismo učili modele umjetne inteligencije, ali zajedničko svemu tome jest jedna ključna stvar: moramo znati da su modeli samo modeli i da imaju svoje granice – istaknuo je Horvatić.

Matej Rajnović

Posebno je naglasio koliko je važno razumjeti ograničenja tehnologije kojoj sve češće povjeravamo informacije i odgovore.

– U fizici moramo znati gdje prestaje vrijediti Newtonova teorija gravitacije, a gdje počinje Einsteinova. Jednako tako, kada koristimo umjetnu inteligenciju, moramo znati procijeniti kakav smo odgovor dobili. Svatko može postaviti pitanje, ali puno je važnije znati procijeniti je li odgovor dobar, je li točan i koristi li nam ili umjetna inteligencija jednostavno halucinira. Moramo razumjeti da modeli nisu stvarnost i da svaki od njih ima svoja ograničenja – rekao je Horvatić.

O strahu od nepoznatog i načinu na koji ga možemo prevladati govorio je Ivica Puljak, profesor fizike sa Sveučilišta u Splitu. Njegovo predavanje “Znanost: najbolji lijek za strah od budućnosti” podsjetilo je na to koliko znanstveno razumijevanje može promijeniti naš pogled na svijet i osloboditi nas neutemeljenih strahova.

Kao primjer naveo je pokretanje Velikog sudarača hadrona u CERN-u, kada su se u javnosti pojavile bojazni da bi taj golemi znanstveni projekt mogao stvoriti crnu rupu i ugroziti Zemlju. Upravo je znanstveno objašnjenje pokazalo neutemeljenost takvih strahova.

Matej Rajnović

– Glavna poruka koju želim prenijeti jest da je budućnost neizvjesna, ali ne mora biti strašna. Ne trebamo se bojati onoga što dolazi, a najbolji način da se snađemo u budućnosti jesu znanje i razumijevanje. Strah je prirodna pojava kada se susrećemo s nečim nepoznatim, no jedini način da ga prevladamo jest da to nepoznato pokušamo razumjeti – poručio je Puljak.

Dodao je kako znanstvena istraživanja nisu važna samo za znanstvenike, nego za cijelo društvo, jer njihovi rezultati često donose rješenja koja mijenjaju svakodnevni život.

– Znanost nam omogućuje da bolje razumijemo svijet i ono što nas očekuje. Kroz povijest smo mnogo puta vidjeli kako je razumijevanje zamjenjivalo strah. Zato smatram da je znanost najbolji lijek protiv straha od budućnosti. Ona nije namijenjena samo znanstvenicima, nego je dostupna svima i svatko bi trebao imati priliku upoznati njezine spoznaje – istaknuo je Puljak.

Posljednje predavanje donijelo je pogled na temu konferencije iz perspektive prirode i održivog razvoja. Silvija Kolar-Fodor, biljna vrtlarica, autorica i aktivistica, u izlaganju “Što ako budućnost nije u tome da radimo više ili bolje – nego da naučimo surađivati s prirodom?” preispitala je uvriježenu predodžbu o napretku kao neprestanom povećanju proizvodnje, učinkovitosti i iskorištavanja resursa.

Na temelju više od 20 godina vlastitog iskustva pokazala je kako uspješan vrt ne mora zahtijevati stalnu borbu s prirodom, nego upravo suprotno – razumijevanje i korištenje prirodnih procesa. Što bolje surađujemo s njima, to možemo stvoriti bogatiji, raznolikiji i otporniji vrt, uz manje rada i intervencija.

Matej Rajnović

– Često razmišljamo o napretku kao nečemu što mora biti brže, učinkovitije, tehnološki naprednije i zahtjevnije. Pritom nerijetko zanemarujemo sve ono što već postoji oko nas, prirodne mehanizme koji funkcioniraju i koji su zapravo nevjerojatno dobro osmišljeni. Umjesto da ih pokušamo razumjeti i iskoristiti, često ih podcjenjujemo jer mislimo da napredak mora biti nešto puno kompliciranije. Možda bismo trebali promijeniti takav način razmišljanja i shvatiti da budućnost ne mora značiti samo više rada i veću učinkovitost, nego i bolju suradnju s prirodom – istaknula je Kolar-Fodor.

Na temelju vlastitog iskustva u vrtlarstvu objasnila je kako razumijevanje prirodnih procesa može dovesti do održivijih rezultata, uz manje nepotrebnih intervencija.

– Što više znanja imamo i što bolje razumijemo prirodu, to ćemo je uspješnije očuvati. Potrebno nam je više istraživanja, ali istodobno i više savjesti, svjesnosti i poniznosti prema svemu što nas okružuje. Trebamo biti svjesni da možda još uvijek ne znamo sve. Upravo s takvim pristupom trebamo nastaviti istraživati i učiti kako surađivati s prirodom, umjesto da je neprestano pokušavamo podrediti vlastitim potrebama – poručila je.

Četiri predavanja, četiri različita pogleda, ali i zajednička poruka koja se provlačila kroz cijelu konferenciju: napredak sam po sebi nije dovoljan ako ga ne prati razumijevanje, odgovornost i svijest o posljedicama vlastitih odluka. Umjetna inteligencija može otvoriti dosad nezamislive mogućnosti, znanost nam pomoći da razumijemo svijet koji nas okružuje, a priroda pokazati da rješenja često ne moramo izmišljati, nego ih najprije trebamo naučiti prepoznati.

(icv.hr, mra, Rudi Kulej)