Oblikovali su je Frida, Sylvia, Bowie i Arsen: Božica Jelušić predstavila zbirku eseja “Neke moje žene … i nekoliko kavalira”

18. listopada 2025.

U petak, 17. listopada, u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica održano je predstavljanje najnovije knjige višestruko nagrađivane hrvatske pjesnikinje Božice Jelušić „Neke moje žene … i nekoliko kavalira“. Riječ je o zbirci eseja u kojoj ova rođena Pitomačanka donosi portrete dvadeset žena i petnaest muškaraca – književnica, glazbenica, slikarica te njihovih muških kolega – čiji su joj rad i životni putevi bili osobna i umjetnička inspiracija.

Detaljnije, knjiga obuhvaća niz autentičnih eseja o poznatim imenima poput Fride Kahlo, Simone de Beauvoir, Marine Cvetajeve, Ivane Brlić Mažuranić, Sylvije Plath, kao i Marc Chagalla, Osipa Mandeljštama, Arsena Dedića i Davida Bowieja. Tekstovi su nastajali kroz više desetljeća, dio je prethodno objavljen, a neki su popraćeni i autoričinim ilustracijama, kao što crtežima ilustrira vlastite bilježnice.

– To su posvojena lica iz 20. stoljeća, koja su na mene izvršila stanoviti utisak u pogledu svojih sudbina. Naime, neki od njih, usprkos sudbini i nepovoljnim okolnostima, iznijeli su svoju viziju i uspjeli napraviti ono što se u kategoriji građanskog svijeta smatra velikom karijerom. Nisu bili birani po tome jesu li Nobelovci ili su živjeli „u slasti i lasti“, već oni koji su, usprkos tome što start nije obećavao, dosegli jedan plafon u svojim profesijama – objašnjava nam Božica Jelušić, dodavši kako se među tim imenima nalazi i jedna avijatičarka, ali i „jedna ciganka koja se opismenila te sačuvala romsku tradiciju u svojim zapisima“.

Predstavljanje je uključivalo interpretaciju ulomaka iz knjige u izvedbi Natalije Bajer, dok je razgovor s autoricom vodila Sandra Pocrnić Mlakar.

U PLANU JE I JEDAN PUTOPIS

Zbirka Neke moje žene nastavlja niz plodonosnog stvaralaštva ove višestruko nagrađivane autorice, koja iza sebe ima 70-ak naslova poezije i proze, gotovo u svim literarnim žanrovima, te pola stoljeća književnog rada. Ipak, Božica se ne umara.

– Zahvaljujući mojoj urednici Sandri Pocrnić Mlakar, koja uvijek „inspektira“ koliko materijala još imam u ladicama, trenutno smo na pragu jedne knjige putopisa. A inače, budući da nagodinu imam 75. obljetnicu, priređujem nešto iz svoje poetske aktive i imam zanimljiv projekt naziva „Sto spašenih dana“, a podrazumijeva 100 crteža i kratkih zapisa – jer smatram da je spašen samo onaj dan u kome sam uspjela ostaviti neki trag – mudro zaključuje za kraj.

(icv.hr, dj)