Novi naslovi iz znanstveno-fantastične proze

28. listopada 2026.

Periš, Želimir: Gvb – spoznaja ljepote u potpunoj slučajnosti. Zaprešić: Fraktura, 2026.

Japanski su znanstvenici prilikom bušenja dna najdublje podmorske brazde naišli na vibracije koje se prevode u stihove zbirke pjesama gospođe Emilije – tetke junakinje romana Danice. Ovaj splet okolnosti uplest će tjeskobnu talijanisticu Danicu u internacionalni znanstveni kružok sastavljen od geologa, seizmologa, ali i stručnjaka za poeziju. Autor će se unutar teksta romana igrati riječima, gramatikom i idejama, a usput dubinski otvoriti teme slučaja i determinira­nosti, slijepe znanosti i jalove akademije, galopirajućeg aktu­aliteta, otuđene globalne politike i najveće od svih tema: ljubavi.

Izvor: fraktura.hr

Koščec, Marinko: Preko mosta. Zaprešić: V. B. Z., 2026.

Roman  Preko mosta  prepliće naizgled nespojivo: uron u baštinu, projekcije budućnosti, problematiku imigranata u našoj sredini i prodor umjetne inteligencije u naš život. Počinje protagonistovim povratkom u mjesto podrijetla: nakon očeve smrti i gubitka zaposlenja u knjižnici u kojoj je proveo cijeli radni vijek, muškarac pedesetih godina, neženja, napušta grad i nastanjuje se u zabačenom, šumom okruženom selu iz kojeg potječe. Premda se nadao spokoju i kontemplativnom uronu u prirodu, otkriva da je obiteljska kuća intenzivno prožeta prisutnošću pokojnog oca, posljednjeg izvornog stanovnika zaselka, kao i prethodnih generacija predaka. Usto, tu sada živi i jedna mlada nebinarna osoba te žena otprilike njegovih godina, koja se također netom doselila iz grada. Protagonistovu samoću zamjenjuje intenzivna komunikacija i ambivalentni odnosi sa susjedima. U razgovorima i refleksijama razotkriva se povijest njegove obitelji i lokalne zajednice: krute, zaostale, često (samo)destruktivne patrijarhalne sredine. Potom jednu od ruševnih kuća obnavljaju nepalski dostavljači hrane, a za njima stižu i drugi, pretvarajući donedavno pusto selo u nepalsku koloniju. U skladu s početnom rečenicom, “Sve je moguće“, roman postupno izlazi iz realističnih okvira. Središnji se lik povlači sve dublje u šumu, s kojom se stapa duhom i tijelom. Istodobno, postaje vremenski putnik: zatječe se u raznim epizodama iz obiteljske prošlosti, zatim ubrzano proživljava sudbine ljudi koji ga okružuju. Usto u njegovoj svijesti oživljavaju brojne pročitane knjige: nižu se (prerušene, dekonstruirane, parodijski preuređene) situacije u kojima se junak ovog romana nalazi u interakciji s likovima iz djela domaće i svjetske književnosti te se naposljetku raspršuje u intertekstualnoj „šumi“, odnosno gustom tkanju osobnih uspomena, tuđih života i književnih citata.

Izvor: fraktura.hr

Ogawa, Yoko: Policija sjećanja. Zagreb: Hena com, 2026.

Na zabačenom, bezimenom otoku stvari počinju nestajati tiho i postupno. Iščezavaju šeširi, vrpce, ptice, ruže — sitnice koje su život činile lijepim i prepoznatljivim. Stanovnici ne primjećuju promjene i brzo se prilagođavaju zaboravu, prihvaćajući nova pravila bez pitanja. No rijetki koji još pamte postaju prijetnja poretku i mete neumoljive policije sjećanja, čija je zadaća osigurati da se nestalo ne vrati, čak ni u mislima. Mlada spisateljica, suočena sa svijetom u kojem riječi gube smisao, otkriva da je njezin urednik u smrtnoj opasnosti. Uz pomoć starca koji također odbija zaboraviti, skriva ga u vlastitom domu. Dok se prostor oko njih sužava, a gubitak poprima opipljive obrise, pisanje postaje posljednje utočište — krhki, ali uporni čin otpora. Opsjednuta sjećanjem, nadzorom i krhkošću identiteta, Yoko Ogawa ispisuje roman koji istodobno djeluje kao parabola i intimna drama. Policija sjećanja ne nudi ni objašnjenja ni utjehu, toje knjiga koja ostaje dugo nakon čitanja, poput praznine koju je nemoguće zanemariti.

Izvor: hena-com.hr